Angažovanje bespilotnih letelica u borbenim dejstvima, u ratnim zonama ali i izvan njih, postalo je nakon 11. septembra 2001. godine jedno od ključnih obeležja američke spoljne politike na Bliskom istoku. Od tada pa do danas, procenjuje se da su SAD u Pakistanu, Jemenu i Somaliji sprovele 786 napada u kojima je ubijeno preko 6,000 ljudi.

Iako se o odnosu između ukupnog broja ubijenih civila i militanata još uvek raspravlja, jasno je da su ovi napadi stvorili izrazito negativan publicitet svim dosadašnjim administracijama. Zbog toga je administracija Baraka Obame 2015. godine uvela restriktivne mere za izvoz BPL.

Prema predsedničkoj uredbi, borbene letelice bi trebalo da se izvoze samo onim državama za koje se proceni da će ih koristiti u skladu sa međunarodnim pravom. Ovo je umnogome bio potez simboličkog karaktera, budući da su SAD još od 1987. potpisnice takozvanog Režima kontrole raketne tehnologije prema kojem je izvoz bespilotnih sistema uslovljen nosivošću ubojnog tereta i operativnim dometom. Osim toga, broj izvedenih napada i osoba stradalih u tim napadima još više je porastao za vreme administracije Baraka Obame

Međutim, postojeći pravni okvir SAD ne ostavlja mogućnost prodaje najefikasnijih američkih BPL  poput MQ-9 „Reaper“ ili MQ-1 „Predator“ njihovim bliskoistočnim saveznicima. U skladu sa tim, SAD su odbile da pre nekoliko godina ove letelice prodaju Ujedinjenim Arapskim Emiratima, državi koja pretenduje na to da bude glavni američki regionalni saveznik. Do danas, jedino Velika Britanija, Francuska i Italija poseduju borbene verzije MQ-9. Istovremeno, američkim saveznicima poput Indije dozvoljena je nabavka isključivo izviđačkih verzija američkih BPL

Ovakva situacija pogodovala je Kini, koja nije potpisnica ranije pomenutog režima, i čija je administracija daleko manje podložna medijskom pritisku. Kao što postepeno ostvaruje sve veću konkurentnost na mnogobrojnim tržištima, Kina se tako sve više afirmiše u izvozu bespilotnih letelica.

Posebna pažnja ovom pitanju posvećena je onda kada je Vazduhoplovna industrijska korporacija Kine u februaru 2017. godine objavila da je sklopila svoj prvi veliki kupoprodajni ugovor za svoje najnovije borbene bespilotne letelice „Wing Loong II“, pritom ne otkrivši kupca.

Postojeći pravni okvir SAD ne ostavlja mogućnost prodaje najefikasnijih američkih BPL poput MQ-9 „Reaper“ ili MQ-1 „Predator“ njihovim bliskoistočnim saveznicima.

Svega nekoliko meseci  kasnije, oktobra 2017. godine, ispostavilo se da su prvi kupac kineskih letelica – Ujedinjeni Arapski Emirati. Tada su na satelitskim snimcima vazduhoplovne baze Kusavira, locirane blizu granice UAE sa Omanom i Saudijskom Arabijom, uočena tri drona „Wing Loong II“.  Međutim, do danas nije poznat tačan broj ovih letelica koje je Kina isporučila jednom od najznačajnijih američkih saveznika na Bliskom istoku.

Satelitski snimak vazduhoplovne baze Kusavira na kojoj su prvi put uočena tri „Wing Loong II“ drona. Oktobar 2017. (Foto: Janes 360)

Pored UAE, izuzetno značajan kupac kineskih BPL postala je i Saudijska Arabija. Usled nemogućnosti da bespilotne letelice nabavi od SAD, Saudijska Arabija od 2014. godine u svom sastavu beleži postepeno sve veći broj kineskih BPL CH-4 „Rainbow“ i „Wing Loong I“.

U istom periodu kada su UAE i Kina zaključile prvu narudžbinu „Wing Loong II“, Saudijska Arabija je takođe naručila nepoznat broj ovih letelica. Posebno važno, Saudijska Arabija i Kina tom prilikom su zaključile i sporazum o zajedničkoj proizvodnji CH-4 i CH-5 u proizvodnom pogonu koji bi trebalo da bude izgrađen u Saudijskoj Arabiji.

Sličan sporazum Kina je ovog meseca postigla i sa Pakistanom. Prema ovom sporazumu, Pakistan će od Kine kupiti 48 „Wing Loong II“. Iako nije do kraja razjašnjena, u sklopu ovog sporazuma pominje se i mogućnost o zajedničkoj proizvodnji ovih letelica.

Kineske BPL nabavili su i Jordan, Irak, Jemen i Egipat. U periodu od 2014. do 2018. godine, Kina je izvezla više od 30 CH-4 u ove zemlje, a ukupna vrednost izvoza iznosi oko 700 miliona dolara. Ovi podaci u skladu su sa opštim trendom, zabeleženim od strane Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira: ukupan obim izvoza kineskog naoružanja u prethodnih 10 godina uvećao se za oko 38%.

Kineski dronovi kao ekonomična varijanta američkih dronova

Vazduhoplovna industrijska korporacija Kine svoje BPL na tržištu promoviše kao ekonomičniju verziju američkih letelica. U praksi se tako, primera radi, CH-4 percipira kao kopija MQ-1 „Predator“. Interesantna je i nipošto slučajna sličnost u spoljašnjem dizajnu između ova dva modela.

Sa tim u vezi, interesantan je primer kada se poslovna delegacija iz SAD našla na jordanskom vojnom aerodromu nadomak Amana, posmatrajući izložen primerak jedne naoružane bespilotne letelice. Tom prilikom došlo je do nesporazuma, budući da su pojedini članovi delegacije bili uvereni da se radi o američkom MQ-1. Zapravo, u pitanju je bio kineski CH-4.

Razlika u ceni između kineskih i američkih BPL izuzetno je velika. Dok cena za kineski Wing Loong II iznosi između jedan i dva miliona dolara, cena američkog MQ-1 iznosi oko četiri miliona dolara,  a za MQ-9 cena se kreće i do 30 miliona dolara.

Ukupan obim izvoza kineskog naoružanja u prethodnih 10 godina uvećao se za oko 38%.

Ovakva razlika u ceni umnogome je opravdana i značajnom razlikom u tehničko-taktičkim karakteristikama. Najpre, kineske BPL imaju daleko slabije motore, što se neposredno negativno odražava na parametre poput doleta, maksimalne brzine, vrhunca leta, a zavisno od toga koji se modeli upoređuju, i nosivosti ubojnog tereta. 

Kineski CH-4 izložen u vazduhoplovnoj bazi „Kralj Abdulah I“ u Jordanu. (Foto: Foreign Policy)

Primera radi, ukupna nosivost američkog MQ-9 iznosi oko 1,700 kg. Istovremeno, nosivost kod kineskog CH-5 navodno iznosi od 900 do 1,200 kg, a kod „Wing Loong II“ ona iznosi do 480 kg. Posebno važno, Kina raspolaže daleko slabije razvijenom tehnologijom senzora i komunikacije , što rezultira manje pouzdanom navigacijom i detekcijom meta.

Uprkos svemu tome, kineske letelice su za američke saveznike na Bliskom istoku u svakom smislu najpouzdanije rešenje.

Prvo i očigledno, SAD su svojim saveznicima uskratile mogućnost za nabavku svojih letelica, prinuđavajući ih da se okrenu Kini. Kao rezultat toga, stručnjaci procenjuju da bi SAD mogle da izgube udeo na tržištu BPL ukupne vrednosti od preko 50 milijardi dolara. Prvenstveno iz tog razloga administracija Donalda Trampa radi na tome da ukine postojeće barijere na izvoz američkih BPL.

Pa ipak, sa obzirom na podeljenost američkog javnog mnjenja, već nakon sledećih izbora može doći do nove administracije koja će ponovo uvesti pomenute izvozne restrikcije. Istovremeno, takav razvoj događaja u Kini gotovo je nemoguć. Države poput Saudijske Arabije i UAE itekako su svesne ove činjenice.

Takođe, osim toga što su daleko jeftinije od američkih, kineske BPL savršeno zadovoljavaju potrebe pomenutih država u asimetričnim sukobima poput onog u Jemenu.

Nedavno postignuti sporazumi između američkih saveznika i Kine govore u prilog tome da je u pitanju početak dugoročne saradnje, a ne serija jednokratnih kupoprodajnih sporazuma.

Kategorije:Analize

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *