Kako se približava godišnjica početka ruske invazije na Ukrajinu tako se sve viŝe intenzivira jedno pitanje: Šta bi to Rusija mogla uraditi veliko do 24. februara ili baš na taj dan? Od perioda zauzimanja Soledara Rusija je preuzela inicijativu na bojištu i od tada vrši neprestani pritisak kako prema Bahmutu, (gde ukrajinskoj vojsci preti potpuno ukruživanje), tako i na drugim pravcima. 

Pogledajte: Analiza Saše Radomirovića o neminovnom povlačenju ukrajinske vojske iz Bahmuta

Ona je pokrenula žestok napad i kod Kremine, koja se nalazi na glavnom autoputu sever-jug u Lugansku. Takođe napada Vuledar na jugoistoku, gde su ukrajinski položaji udaljeni samo nekoliko kilometara od jedine železničke veze sa Krimom.

Dodatna glavobolja za Ukrajinu predstavlja neprestano rusko bombardovanje energetske i druge infrastrukture, zbog kojeg je veći deo zemlje paralisan. 

Ruski BMPT Terminator kod Kremine

Obe strane pripremaju se za ofanzivu odnosno kontraofanzivu. Zapad najavljuje isporuku tenkova i drugu tehniku, pa čak i avione. Kijev obučava na hiljade svojih vojnika van zemlje i pokušava da prikupi teško oružje i municiju za predstojeće borbe. Dok Rusija uvodi polako mobilisane jedinice na front i gomila snage na granici sa Ukrajinom. 

Realno je očekivati da ruska ofanziva usledi pre proleća

Sada je samo pitanje ko će udariti prvi. Ruska vojska po svemu sudeći želi iskoristiti inicijativu na bojištu i udariti prva. Svesna da bi odlaganje samo bilo gore po nju, imajući u vidu svakodnevnu veliku pomoć sa Zapada i onu koja će tek doći.

Koristeći desetine hiljada novih regruta u nadi da će nadvladati Ukrajinu, ruske snage napadaju utvrđene položaje koje je do sada snažno bombardovala. Ukrajina sada mora da se brani od ruskog napada bez iscrpljivanja resursa koji su joj potrebni za sopstvenu ofanzivu. 

Gruba mapa trenutnog stanja u Ukrajini

Iako su mnogi analitičari govorili da pre proleća nije realno očekivati novu ofanzivu, ona će umnogome zavisiti od vremenskih prilika. Sa druge strane treba podsetiti da je Rusija napala Ukrajinu u zimskom periodu, a ne prolećnom, kao i da je kroz istoriju Rusiji zima bila često saveznik. Stoga, realno je očekivati da ofanziva usledi pre proleća.

Gde će Rusija napasti?

Sa oko 320.000 ruskih vojnika koji su već u Ukrajini i 150.000, kako se procenjuje, na mestima za obuku, Kremlj bi mogao pokušati da preplavi ukrajinske položaje kroz ogroman broj kopnenih napada.

Ono što se postavlja kao pitanje jeste: kako će ofanziva izgledati? Da bi ostvarila ozbiljniji uspeh u Ukrajini Rusija mora da otvori novi front. Ona mora napasti iz pravca koji mesecima, još od prvog velikog povlačenja u aprilu nije u igri.  To bi mogao biti sever Ukrajine, odnosno oblasti oko Sumija i Harkova.

Rusija mora otvoriti novi front ukoliko želi veće uspehe na istoku Ukrajine

Iako se mnogo pominje Kijev kao mesto odakle bi mogla krenuti nova ofanziva, čini se da to u ovom momentu nije realna opcija iz razloga što na teritoriji Belorusije trenutno nema toliko skoncentrisanih ruskih snaga koje bi bile dovoljne za jednu takvu zahtevnu operaciju po još zahtevnijem terenu. Uz to ukrajinska vojska već neko vreme jača taj pravac u strahu da bi mogao da se ponovi 24. februar. 

Pravci mogućeg ruskog napada na Sumi i Harkov

Čini se da bi kijevski pravac mogao ostati kao Putinov poslednji kec u rukava ili u slučaju sloma ukrajinskih snaga na istoku, kako bi se zadao finalni udarac. 

Zato je severni pravac realniji u ovom momentu. Rusi od početka januara vrše prekogranična granatiranja i bombardovanja Sumija sa teritorije svoje zemlje, opipavajući tako puls stanja ukrajinske vojske na tom delu i slabeći neprijateljske položaje za kopneni napad. Najmanje jednom, zabeležen je i upad ruskih diverzanata, što dodatno potvrđuje iznetu tezu o realnosti otvaranja severnog fronta.

Rusija bi mogla otvoriti novi front kod Sumija i Harkova kako bi za taj deo vezala ukrajinske snage i tako ih oslabila u Donbasu

Upad ruske vojske sa severa, realan je i zbog toga što bi logističko snabdevanja snaga bilo mnogo lakše, jer je tu odmah ruska granica, a i obaveštajne procene ukazuju da se tu nalazi značajan broj vojnika. 

Rusija bi pokretanjem ofanzive sa severa prisilila ukrajinsku vojsku da iz Donbasa pošalje dodatne snage da brane to područje. Upravo bi to bio i cilj – odvlačenje i razvlačenje ukrajinskih vojnika iz Donbasa.

To bi omogućilo ruskoj vojsci da lakše prodre kroz do tada dobro utvrđene ukrajinske linije na istoku kod Kremine i Bahmuta. Dok bi najveći udar mogao uslediti sa juga iz pravca Vuledara. 

Pravci ruskog napada

Takva jedna ruska ofanziva sa severa, juga i istoka bi bila jako opasna za ukrajinsku vojsku, jer bi joj pretilo opkoljavanje na mnogim mestima u Donbasu i gubitak istoka zemlje, koji je Rusija anektirala.

Ovakav uspeh ruske vojske nije moguć ukoliko se ne otvori severni front i odvuku se ukrajinske snage na taj pravac iz Donbasa. Tu bi Rusija morala upasti sa velikom koncentracijom tenkova, oklopnih vozila i pešadije koji bi bili podržani artiljerijom

Ruska vojska se nije proslavila na tom pravcu kad je krenula u invaziju. Ona tada nije bila u stanju da osvoji ni Sumi ni Černihiv, pa je na kraju u aprilu bila prisiljena da se kao i iz Kijevske oblasti povuče. Nešto kasnije, u septembru, pod naletom ukrajinske kontraofanzive došlo je do drugog velikog povlačenja ruske vojske – ovoga puta u Harkovskoj oblasti.

Sada, ako su ruski generali izvukli pouke iz tadašnjeg debakla, imaju priliku da isprave to kroz jednu ovakvu ofanzivu. Ruska vojska će verovatno gledati da izbegne ulazak u sam Sumi i Harkov, već će pokušati da ga opkole ili čak zaobiđu i krenu dalje ka jugu sa primarnim ciljem da se spoje sa snagama iz Donbasa.

Rusija je do sada dva puta neuspešno pokušavala da zauzme Donbas, što itekako frustrira Putina, jer je u ovaj rat prvenstveno ušao da bi osvojio Donbas, koji je u međuvremenu i anektirao, zajedno sa oblastima Herson i Zaporožje. 

Mogući ruski pravac napada sa severa i juga

Ostaje da se vidi da li će treći po redu ruski pokušaj osvajanja Donbasa biti treća sreća ili će vojska ponovo doživeti debakl, što bi moglo da ih košta jednim ukrajinskim kontranapadom. 

Rusiju bi propala ofanziva skupo koštala

Rusiju bi propala ofanziva mogla skupo koštati. Ukrajina bi to iskoristila da izvede kontranapad na jugu preko Tokmaka u pravcu Melitopolja. To bi bez svake sumnje bio težak poduhvat zbog gusto utvrđenog položaja na tom strateški važnom području.

Oblast oko Melitopolja je dobro branjena jer se ovaj grad nalazi na raskrsnici dva glavna autoputa, čiji jedan vodi ka Krimu, a drugi ka Rusiji preko Mariupolja. Takođe, u Melitopolju je značajno železničko čvorište. 

Eventualno uspešna ukrajinska kontraofanziva u Melitopolju bi presekla ruski južni front na dva dela i sprečila snabdevanje Krima iz pravca Rusije, ali i uopšte celokupnog juga koji je prethodno osvojen. 

Jedan od pravaca ukrajinske kontraofanzive

Drugi scenario, u slučaju neuspele ruske ofanzive, mogao bi biti kontranapad ukrajinske vojske na severu kod Svatova. Taj pravac čini se realniji, jer se ruska vojska na tom delu nije toliko utvrdila kao na jugu kod Melitopolja.

Zauzimanjem Svatova, ukrajinska vojska bi krenula dalje koridorom H-26 prema strateški važnom Staroblisku, koji je jedan od glavnih čvorišta za snabdevanje ruske vojska iz pravca Rusije za veliki deo Luganska i Donjecka. 

Pravac kretanja ukrajinskih snaga u slučaju kontranapada na istoku

Preuzimanje kontrole nad Starobliskom od strane ukrajinske vojske, pao bi čitav deo severno od Luganska koji je zauzet nakon 24. Februara. To bi dalje dovelo u pitanje sudbinu ruske vojske u Donbasu, a ujedno bi se ukrajinska vojska i na tom prostoru približila ruskoj granici, što bi joj sa artiljerijom visokog dometa (kakav je HIMARS) omogućilo da nesmetano bombarduje koridor M4 uz granicu sa Ukrajinom, koji se koristi za snabdevanje na frontu. Takođe i mnoge druge pravce snabdevanja, uključujući i sam grad Lugansk. 

Rusija je svesna oba izneta scenarija na istoku i na jugu Ukrajine. Zbog toga mora napraviti jednu krupnu pobedu u Donbasu kroz otvaranje fronta na severu kod Harkova i Sumija kako bi razvukla ukrajinske snage. U protivnom, preti joj talas novih gubitaka u Ukrajini, koji bi ovoga puta imali mnogo veće posledice.

Kategorije:Sukobi u svetu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *