Svega šest dana nakon što je turska vojska pokrenula operaciju protiv Kurda na severoistoku Sirije, Asadova Sirijska arapska armija (SAA) ušla je na taj deo teritorije po prvi put nakon njenog povlačenja pred talasom pobunjenika 2012. godine. Ulazak provladinih snaga usledio je nakon dogovora koje su Sirijske demokratske snage (SDF) dan ranije postigle sa Damaskom.

Džep Al Tanf u kojem će trupe SAD ostati u ograničenom obimu.

U istom momentu, američki predsednik Donald Tramp najavio je potpuno povlačenje američkih vojnika sa severoistoka Sirije, ali ne i iz džepa Al Tanf na granici sa Jordanom. Tu će ograničeni kontigent ostati u slučaju ponovnog uspona Islamske države, ali verovatno i radi kontrolisanja strateški važnog koridora 2 u cilju zauzdavanja Irana.

Susret SAA sa Kurdima u mestu Tal Tamr (foto: SANA)

Prve slike ulaska sirijskih vojnika krenule su rano jutros da kruže društvenim mrežama, na kojima se mogao videti ulazak SAA u mesto Tal Tamr koje pripada provinciji Hasaka. U istom momentu dok su se u tom regionu raspoređivali Asadovi vojnici, strani novinari užurbano su napuštali severni deo Sirije.

Ulazak 93. brigade SAA zabeležen je i u mestu Ain Issa, jednom od ključnih lokacija gde se trenutno vodi ključna bitka za strateški važan koridor M4.  Takođe, SAA je zauzela i aerodrom u Tabki, gde je i dalje dovlačenje dodatnih snaga.

Dodatni sirijski tenkovi pristužu u Tabku (foto:ANF)

Dok su ruski borbeni avioni kružili iznad Manbiža, sirijske trupe zauzimale su novouspostavljene pozicije i u ovom mestu, zvanično pod kontrolom Kurda. Turski pobunjenici demantovali su ove navode, rekavši da Asadova čizma nema prisustva u Manbižu koji je tokom dana bio predmet napada.

Pogledi uprti na Manbiž i Kobane

Na drugoj strani, pobunjenici podržani od strane Turske zabeležili su progres na frontu u Hasaki, zauzevši sela Nugra, Al Madan, Advan i Al Žibaš. Zapadno od Tal Abijada, zauzet je Bir Atvan.

Turska je sa svojim saveznicima uspela do sada da zauzme teritoriju najvećim delom južno od turskog pograničnog mesta Čelanipanara. Čini se da je u tom delu napravljen najveći progres, jer je na tom frontu došlo do najdubljeg prodora u sirijsku teritoriju, ali i do zauzimanja dela pomenutog koridora M4. 

U poređenju sa početnom fazom prethodne turske operacije „Maslinova grančica„-vođene od januara do marta 2018- trenuta, označena kodnim nazivom „Izvor mira“ , beleži slabije napredovanje. Turska vojska jeste došla do koridora M4, ali sve su izgledi da se južnije neće ići sve dok se ne reši pitanje zapadnijih delova koji se protežu od provincije Hasaka do Manbiža.

Ulazak SAA na teritoriju Kurda (foto: SANA)

Primarni cilj kopnene intervencije u ovom momentu jeste centralni sektor od Tel Abijada do Ras al Aina.  Tu se u ovom momentu nalazi oko 6000 turskih vojnika i oko 2000 pobunjenika okupljenih u koaliciji pod nazivom Sirijska nacionalna armija (SNA). Oba mesta skoro su u potpunosti osvojena i ono što možemo dalje očekivati jeste kretanje tih jedinica duž koridora ka zapadu, gde će biti zanimljivo videti kako će reagovati SAA koja je raspoređena na pojedinim lokacijama.

Nesumnjivo da je za Tursku sada primarni zadatak zauzimanje Kobanea i zapadnije Manbiža. Vrlo je izvesno da će Turska otvoriti novi front u Manbižu gde je trenutno raspoređeno oko 4000 vojnika. Zauzimanje Manbiža moglo bi dalje da vodi ka Kobanea, čiji bi upad mogao da se izvede sa turske teritorije, ali i odsecanjem Kurda forsiranjem reke Eufrat iz pravca Manbiža.

Na istočnoj strani Sirije na potezu od Kamišlija do Hasake kurdske jedinice razmenjuju vatru sa turskim snagama. Tako će verovatno i ostati za neko vreme sve dok se ne reši pitanje zapadnog dela uz koridor M4, koji je u ovom momentu primarni cilj Turske.   

Dogovor sa Asadom iznuđeno rešenje za Kurde

Kurdi do sada izbegavaju veće borbe sa neprijateljskim snagama, verovatno kupujući vreme dok SAA ne uđe ozbiljnije na nihovu teritoriju. Nema sumnje da je naprasni dogovor sa Asadom bio iznuđeno rešenje nakon odluke Trampa da povuče svoje vojnike sa severoistoka Sirije, što je dalo zeleno svetlo Turskoj da krene sa dugo iščekivanom operacijom.  

Trenutno stanje na severoistoku Sirije

Kurdi koji su od 2014. dali 11 000 života kao doprinos u slamanju Islamske države u Siriji, sada su doslovno ostavljeni od svog dojučerašnjeg ključnog saveznika, SAD.  Bašar al Asad jedino je rešenje u ovom momentu za Kurde, koji bi postizanjem dogovora sa njim mogli da ublaže humanitarnu katastrofu, odnosno etničko raseljavanje. Jasno je da bilo kakav san o uspostavljanju nezavisne države na teritoriji Sirije više nije realan.

Vojničkim slamanjem Islamske države Kurdi su bili na vrhuncu svoje moći i mogli su od Asada da traže ozbiljne ustupke, ali je već u decembru prošle godine postajalo jasno da SAD na čelu sa Trampom nemaju nameru da duže ostaju u Siriji. Toje bio znak da će ova entička grupa u jednom momentu izgubiti svoju vitalnu potporu i da će morati da se krene ka Asadu sa ovoga puta minimalističkim zahtevima u cilju iznalaženja održivijeg rešenja.

pobunjenici podržani od strane Turkse

Ulaženjem turskih trupa na severoistok Sirije i  povlačenjem američkih vojnika stvorena je jedinstvena prilika za Asada da uđe na teirotiju, koju je polsednji put držao u rukama pre sedam godina. Postavlja se pitanje, koliko je Asad spreman da zagazi duboko u teritoriju i uđe u otvoreni konflikt sa turskim vojnicima i njenim milicijama. Veliku ulogu u povlačenju poteza na sirijskoj šahovskoj tabli nesumnjivo će imati Rusija, kao ključni Asadov saveznik u svim borbama vođenim od 2015. godine.

Rusija kao i SAD ostala je suzdržana na sednici  Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija po pitanju turske operacije. Takav stav implicira da Rusija nije spremna ozbiljnije da podrži Asada u njegovim pohodima na istoku zemlje.

Moskva gleda Tursku kao veoma važnog partnera na Bliskom istoku. Bliski odnosi sa Ankarom oličeni su posebno prodajom sofisticiranog protivvazdušnog raketnog sistema S-400.  Stoga, Putin sasvim sigurno ne želi da za račun Asada kvari odnose sa Turskom, pre svega jer severoistok Sirije ne vidi ka oblast od strateškog interesa, za razliku od zapadnog dela zemlje.   

Koridor M4 potencijalna linija razdvajanja?

Naredni dani koji su pred nama mogli bi da nam daju odgovor na pitanje koliko će Asad biti spreman da ide daleko. Svi pogledi uprti su na dva mesta: Manbiž i Kobane.

Kobane se nalazi na samoj granici sa Turskom, pa je stoga malo verovatno očekivati da Erdogan dozvoli prisustvo Asadovih boraca u tom mestu. Erdogan je svestan da ukoliko bi ustupio Asadu Kobane, da bi operacija „Izvor mira“ doživela debakl jer bi se osujetio plan stvaranja takozvane „sigurnosne zone“ u dubini od 30 km.

Zuto: Kurdi, crveno: Asadove snage, sivo: trenutno zauzeta teritorija od strane Turske, narandžasto: oblasti na koje su SAA ušli kao pomoć Kurdima. Žuta linija koja se proteže od Kamišlija do Manbiža predstavlja koridor M4.

Na drugoj strani, Manbiž ostaje veće pitanje. U momentu pisanja ovog teksta, ostaci američkih trupa nalaze se i dalje u tom mestu gde je još od 2017. godine uspostavljena mala baza gde su bili smešteni vojnici i odakle su se koordinisale tursko-američke zajedničke patrole, koje nisu  dugo poživele.  Povlačenjem američkih trupa u potpunosti Erdogan će pokušati da osvoji ovu oblast zapadno od Eufrata.

Postoji mogućnost da bi Turska mogla da napravi prećutni dogovor sa SAA tako što bi se njenim vojnicima dozvolio ulazak do koridora M4, dok bi južno od puta bilo pod upravom SAA. Rusija bi diplomatskim kanalima sličan scenario možda probala da izdejstvuje i za deo istočno od Eufrata, tako što bi se Turskoj dozvolilo da zauzme teritoriju uz koridor M4, a da se južniji deo prepusti SAA.

Međutim, u ovom momentu teško je sa sigurnošću tako nešto predvideti za trenutno najturbulentiji region u Siriji, kome pored turske invazije preti i ponovni uspon Islamske države.

Kategorije:Sirija

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *