Četvorosatni pregovori u predsedničkoj palati u Ankari između američkog potpredsednika Majkla Pensa i turskog predsenika Redžepa Tajipa Erdogana završeni su u četvrtak veče postizanjem dogovora o prekidu vatre na severoistoku Sirije, u trajanju od pet dana.

Susret Pensa i Erdogana u predsedničkoj palati u Ankari (foto: DPA)

Zaraćene strane, kurdske milicije u okviru Sirijskih demokratskih snaga (SDF) i turska vojska potpomognuta od strane određenih pobunjeničkih grupa naizgled su pozdravili prekid vatre.  

Glavni cilj ovog dogovora, jeste davanje vremena Kurdima da se povuku izvan tampon zone dubine 30 km, koje su turske vlasti iscrtale pre početka ofanzive označene kodnim nazivom „Izvor mira“. Prekid vatre koji je formalno stupio na snagu u petak poneo je sa sobom dosta nejasnoća koje su dalje proizvele njegovo različito tumačenje među zaraćenim stranama.

Gusti dim nastao paljenjem guma koji se uzdiže iznad sirijskog mesta Ras Al Ain. Fotografija nastala 16. oktobra iz turskog pograničnog mesta Čelanpinar u provinciji Sanliufra. (foto:AP)

Sa jedne strane, primirje za Kurde važi isključivo između gradova Ras al Ain i Tal Abijada, što bi u tom slučaju značilo da se radi o jednom malo pojasu u odnosu na celokupnu tampon zonu koja iznosi preko 400 km. Za SDF prema dosadašnjim izjavama, povlačenje iz predviđene tampon zone je neprihvatljivo i kako trenutno stvari stoje, do napuštanja tih pozicija nije došlo. 

Sa druge strane, Turska postignut dogovor vidi kao trenutno stopiranje operacije, a ne prekid vatre. Dogovorom se predviđa da jedinice iz sastava SDF polože oružje i za sobom unište fortifikacije. Takođe, Ankara je dala obećanje da sa svojim trupama neće prelaziti koridor M4.  

Žuto: Kurdi, crveno: Asadove snage, sivo: trenutno zauzeta teritorija od strane Turske, narandžasto: oblasti na koje su SAA ušli kao pomoć Kurdima. Sivkasta linija koja se proteže od Kamišlija do Manbiža predstavlja koridor M4.

Pristanak Ankare da uopšte pregovara sa SAD i pristane na neki vid primirja od 120 časova rezultat je Trampovih pretnji da će uvesti sankcije Turskoj, ukoliko se diplomatskim putem ne reši pitanje sa SDF, koje Vašington lagano pušta niz vodu. Postizanjem nekakvog dogovora Erdogan je, makar za sada, vešto izbegao zaprećene sankcije koje bi mogle da „nanesu ozbiljan udarac turskoj ekonomiji“.  

Uprkos postignutom primirju koje je stupilo na snagu u petak veče, sporadične borbe nastavljene su oko strateški važnog mesta Ras al Ain na koridoru M4, gde pobunjeničke grupe podržane od Turske pokušavaju da okruže ovaj grad. Dok razmene vatre ne jenjavaju, ne prestaju ni međusobne optužbe za kršenje dogovora iz predsedničke palate u Ankari.

Kurdske milicije na severoistoku Sirije (foto:AFP)

Turska optužuje Kurde da su u više navrata oko grada Ras al Ain koristili protivavionske topove, protivtenkovsko oružje, kao i minobacače.  Kurdi, takođe, tvrde da su turske snage koristile ariljeriju, gađajući civilne i vojne ciljeve.

Da su borbe makar malo utihnule govori ulazak konvoja Crvenog polumeseca, kojima je po prvi put dozvoljen prolaz do oblasti pod kontrolom SDF, kako bi se evakuisalo skoro 40 civila i kurdskih boraca. Pored toga, u ove oblasti dopremljeni su i neophodni medikamenti.   

Zaključak

Ukupno gledano, postignuti dogovor u potpunosti ide na ruku Turskoj kojoj je priznata sfera uticaja nekih 30 km unutar teritorije Sirije. Turska ne samo da je trenutno izbegla sankcije, već je otvorila put ka stabilizaciji i uspostavljanju boljih odnosa sa SAD, državom saveznicom unutar NATO alijanse. Njihovi odnosi bili su narušeni ne samo po pitanju različitog pogleda na Kurde u Siriji, već i zbog turske nabavke ruskog sofisticiranog protivvazdušnog sistema S-400. 

Tramp očito želi da unapredi bilateralne veze sa Turskom, što se može videti najpre prećutnim davanjem zelenog svetla za početak operacije protiv SDF, svog dojučerašnjeg i slobodno rečeno jedinog saveznika u borbi protiv Islamske države u Siriji.

Američke trupe užurbano napuštaju svoje baze na severoistoku Sirije, ostavljajući tako put Turskoj da slobodno deluje protiv SDF. Kako bi ove objekte prilikom povlačenja u što većoj meri onesposobili za korišćenje od strane nekih drugih aktera, SAD izvele su bombardovanje baze u okviru kompleksa bivše fabrike cementa La Farge sa dva borbena aviona F-15E. Slično je urađeno i tokom jučerašnjeg dana kada je uništeno bivše američko radarsko postrojenje u bazi Abdulaziz u Hasaki.  

Satelitski snimak bivše američke baze Abdulaziz

Ono što komplikuje ovaj sporazum postignut u maratonskim pregovorima o prekidu vatre, jeste stav kurdskih milicija da se najverovatnije neće povući, kako je predviđeno dogovorom. Vetar u leđa može im biti Rusija i režim Bašara el Asada koji su otvoreno podržali SDF raspoređujući vojsku u oblasti poput Manbiža, Kobanea, Tabke, Tal Tamra, Rake, Hasake i Kamišlija.

Vojnici SAA u bivšoj američkoj bazi Kasir Jalda, severoistočno od Tel Tamira (foto: SANA)

Veliku ulogu ima Rusija koja bi mogla da bude odlučujući faktor u potezima koje će Kurdi, ali i Turska povući u narednim danima. Da li će prekid vatre propasti i uslediti nova turska ofanziva umnogome će zavisiti od susreta Putina i Erdogana u Sočiju 22. oktobra. Ovaj datum poklapa se sa danom kada zvanično ističe prekid vatre postignut između Turske i SAD.

Dvojica lidera mogla bi da dođu do nekog održivijeg rešenja, koji bi se možda ogledao u vidu uspostavljanja zajedničkih patrola unutar takozvane „tampon zone“.

Kategorije:Sirija

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *