Kada je u novembru 2016. godine Donald Tramp izabran za predsednika Sjedinjenih Američkih Država, u stručnoj i široj javnosti otpočele su intenzivne diskusije o spoljnoj politici buduće administracije u Beloj kući. Svaki ozbiljniji pokušaj da se ostvari uvid u stvarne namere budućeg predsednika na spoljnopolitičkom planu, ali i uopšte, nailazio je na velike poteškoće.

U odsustvu bilo kakvog ozbiljnijeg izveštaja, programa ili saopštenja, jedine naznake o spoljnoj politici mogle su se uzeti iz poruka koje je, i pre i posle izbora, Donald Tramp revnosno postavljao na društvenoj mreži Twitter. Povremene, po svom obimu i iscrpnosti, vrlo skromne izjave najviših zvaničnika nove administracije, često su bile u suprotnosti sa stavovima sadašnjeg predsednika SAD-a. Zbog toga se među analitičarima širom sveta vremenom formirao konsenzus da je osnovna karakteristika sadašnje američke spoljne politike – nepredvidljivost, tako da se odustalo od bilo kakvih dugoročnih prognoza. Kao dodatni impuls ovakvom konsenzusu, poslužilo je mišljenje koje u akademskim krugovima na Zapadu postaje sve glasnije: predsednik Donald Tramp služi se takozvanom „Madman theory“, prvobitno osmišljenom za vreme američkog predsednika Ričarda Niksona. Suština ove teorije sadržana je u tome da se njen glavni akter ponaša u tolikoj meri nedosledno i kontradiktorno, stvarajući utisak iracionalnosti i nepredvidljivosti, kako bi se kako od suparnika tako i od partnera iznudio povoljniji ishod u međunarodnim odnosima.

Događaj iz decembra 2017. godine može poslužiti kao sjajan primer. Tom prilikom, državni sekretar Reks Tilerson je u vezi sa eskalirajućom tenzijom sa Severnom Korejom zvanično saopštio da su SAD otvorene za pregovore. Samo nekoliko sati nakon te izjave, Donald Tramp oštro je demantovao svog najvišeg spoljnopolitičkog zvaničnika, preteći Severnoj Koreji ratom.

Objave na Twitteru postale su, nažalost, jedan od ključnih izvora za tumačenje politike Donalda Trampa. (Foto: Heisenberg Report)

Zahvaljujući takvim ispadima, celokupna međunarodna javnost uglavnom se navikla na ad hoc percepciju američke spoljne politike, od jedne situacije do druge.

Sa sadašnje tačke posmatrano, svi međunarodni akteri su u vezi sa Trampovom spoljnom politikom imali svoja očekivanja i strepnje. Ali se takođe ispostavilo da su gotovo svi akteri sa time u vezi napravili neke pogrešne procene.

Sa svim prethodno navedenim činjenicama u vidu, Global Defence je novembra 2016. godine napisao tekst u kojem je izloženo nekoliko činjenica koje su govorile protiv pozitivnih očekivanja u pogledu buduće američke spoljne politike. Polazeći od tada postavljenih premisa, u nastavku ćemo obrazložiti kako su izneverena dva najvažnija očekivanja u pogledu spoljne politike Trampove administracije.        

PRVO OČEKIVANJE: Po dolasku Donalda Trampa na vlast, doći će do otopljavanja odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.

Donald Tramp je otvoreno ispoljavao stav da će raditi na otopljavanju odnosa između SAD i Rusije. U tom pogledu, povoda optimizmu davale su Trampove izjave, umereno divljenje predsedniku Rusije Vladimiru Putinu, kao i uporno poricanje bilo kakve navodne umešanosti Rusije u predsedničke izbore 2016. godine, što je do danas glavna optužnica upućena Rusiji od strane američke političke elite. Sem toga, izbor Majkla Flina kao savetnika za spoljnu politiku, a zatim kao savetnika za nacionalnu bezbednost govorio je za sebe. U pitanju je penzionisani general koji je bio počasni gost na najznačajnijem ruskom mediju Russia Today, koji je kasnije otpušten zbog kontakata koje je tokom predizborne kampanje pravio sa visokim ruskim diplomatskim osobljem u SAD.

Pa ipak, spoljna politika SAD-a je duboko institucionalizovana i utemeljena na izvesnim dugoročnim interesima koji često nadilaze čak i ličnost predsednika i predsedničke ingerencije.

Zbog toga se odnosi SAD i Rusije kreću putanjom kontinuiranog zaoštravanja, dok su mediji i zvanična saopštenja prebogata reminiscencijama na eru Hladnog rata. U nastavku slede najvažnije činjenice koje opredeljuju ove odnose.

Pored uopštene retorike o ruskoj agresiji na Evropu koja je u povoju, dve najkritičnije tačke u odnosima SAD i Rusije su, na prvom mestu, zamrznuti konflikt u Ukrajini, a na drugom mestu navodno rusko uplitanje u prethodne američke predsedničke izbore. U prvom slučaju, SAD uporno insistiraju da Rusija Ukrajini preda teritoriju Krima, dok u drugom slučaju Rusija odlučno poriče bilo kakvo uplitanje u američke izbore. Iz ova dva razloga SAD su Rusiji proteklih godina uvele čitavu seriju sankcija. Sankcije SAD uslovljene su na prvom mestu povlačenjem Rusije sa Krima, dok su u pogledu navodne ruske umešanosti u američke izbore zahtevi od strane SAD-a pomalo nejasniJasno je da Rusija Krim nipošto neće napustiti. Rusija će podjednako biti nepopustljiva po pitanju američkih navoda vezanih za predsedničke izbore u SAD, posebno dok američki zvaničnici ne istupe u javnost sa konkretnim dokazima.

Brodovi ruske Crnomorske flote prilikom probe uoči Dana mornarice u Sevastopolju. (Foto: Reuters)

Zbog toga, SAD će kontinuirano uvoditi nove sankcije i širiti postojeće liste sankcionisanih lica i entiteta koji su u vezi sa Ruskom Federacijom. Tome u prilog govori i spisak koji su SAD objavile krajem januara, sa 21 novih lica i devet kompanija. Međutim, do prave kulminacije američke politike sankcija došlo je jula 2017. godine. Tada je Kongres SAD doneo zakon po kojem se predsedniku ukida do tada postojeće ovlašćenje da samostalno ukida sankcije uvedene Rusiji za vreme administracije Baraka Obame. Za to će ubuduće biti neophodno odobrenje Kongresa. Osim toga, uvedene su i tzv. sekundarne sankcije, koje za cilj imaju da kazne sve kompanije koje sa ruskim Gaspromom sarađuju na izgradnji Severnog toka II. Ove sankcije za sada su ublažene, nakon oštrog otpora mnogih zvaničnika iz Evropske unije.

Jasno je da Rusija Krim nipošto neće napustiti. Rusija će podjednako biti nepopustljiva po pitanju američkih navoda vezanih za predsedničke izbore u SAD, posebno dok američki zvaničnici ne istupe u javnost sa konkretnim dokazima.

Imajući navedeno u vidu, gotovo je nemoguće očekivati da će sankcije Rusiji biti ukinute u doglednoj budućnosti. U tom pogledu, sadašnja administracija nastavlja kurs koji je ucrtala ona prethodna. Ono gde administracija Donalda Trampa prevazilazi administraciju Baraka Obame, jeste po pristupu krizi u Ukrajini. Naime, Barak Obama je 2014. godine pokrenuo tzv. “European Reassurance Initiative”, program nagomilavanja američkih oružanih snaga i vojne opreme u Istočnoj i Centralnoj Evropi i sa time koordinisanih vojnih vežbi. U sklopu odbrambenog budžeta za 2018. godinu, Donald Tramp je odobrio da se sredstva namenjena uvećanju američkih snaga u Istočnoj Evropi povećaju za 41% u odnosu na sredstva koja je u sklopu pomenutog programa izdvajala administracija Baraka Obame. Istovremeno, SAD su tokom 2017. godine poslale Treću oklopnu brigadu Četvrte pešadijske divizije Armije SAD u Poljsku. Ova brigada broji 3,500 vojnika, 87 tenkova M1 “Abrams”, 18 samohodnih haubica M109 “Paladin,” 419 specijalnih terenskih vozila “Hamvi” kao i 144 borbenih oklopnih vozila “Bradley”. Ovome treba dodati i oko 500 američkih vojnika koji su u 2017. godini stacionirani u Rumuniji. Umesto dugo očekivanog otopljavanja odnosa između SAD i Rusije, odlukom Trampove administracije u istočnu Evropu je naspram Rusije dovedeno još 4,000 vojnika. Osim toga, na period Hladnog rata posebno aludira prinudno zatvaranje ruskog konzulata u San Francisku i dve kancelarije u Vašingtonu i Njujorku od strane SAD. Kao odgovor na to, Rusija je prinudila 775 članova američkog diplomatskog osoblja da napusti njenu teritoriju.

Umesto dugo očekivanog otopljavanja odnosa između SAD i Rusije, odlukom Trampove administracije u istočnu Evropu je naspram Rusije dovedeno još 4,000 vojnika.

DRUGO OČEKIVANJE: Po dolasku Donalda Trampa na vlast, Sjedinjene Američe Države će se okrenuti ka sebi, zauzeti pasivniju ulogu na  globalnom planu i, sledstveno tome, okončati ustaljenu politiku započinjanja dugih i skupih ratova.

Ovo je bio dominantan utisak koji je na stručnjake i javnost ostavljala Trampova kampanja sa sloganom „Make America Great Again“. U kontekstu spoljne politike, Donald Tramp je u prvi plan isticao ili pretio povlačenjem ili drastičnim redukovanjem uloge SAD u međunarodnim trgovinskim sporazumima. Ovo se takođe odnosilo i na NATO, gde se od saveznika zahtevalo da na sebe preuzmu znatno veću ulogu kada su u pitanju odbrambeni izdaci, budući da se tada samo četiri od tadašnjih 28 članica pridržavalo preporučenih 2% od BDP-a u odbrambene svrhe. Uprkos svim najavama, administracija Donalda Trampa prevazišla je prethodnu administraciju, još u većoj meri militarizujući ulogu SAD u svetu.

Pored podrivanja nuklearnog sporazuma između P5 + 1 i Irana brojnim, u velikoj meri nediplomatskim rečnikom izrečenim pretnjama, Donald Tramp i njegova administracija priredili su svoje prvo pravo iznenađenje u Siriji. Kao odgovor na navodnu upotrebu hemijskog naoružanja od strane Sirijske arapske armije u mestu Kan Šejkun u provinciji Idlib, Donald Tramp je naredio vazdušni napad u kojem je na vojni aerodrom Al Šajrat ispaljeno 59 krstarećih raketa BGM-109 Tomahawk. Iako je prethodno povukao „crvenu liniju“ i zapretio vojnom operacijom, kada se Trampov prethodnik Barak Obama našao u istovetnoj situaciji 2013. godine, nije ispunio svoju pretnju. Podsećanja radi, Donald Tramp je u to vreme izrazio snažno protivljenje vojnom odgovoru bilo koje vrste, ponavljaući svoj apel da se SAD povuku iz tekućih sukoba na Srednjem istoku.

Uprkos svim najavama, administracija Donalda Trampa prevazišla je prethodnu administraciju, još u većoj meri militarizujući ulogu SAD u svetu.

Razarač Mornarice SAD „USS Porter“ prilikom lansiranja krstareće rakete BGM-109 „Tomahawk“ na sirijski vojni aerodrom Šajrat. (Foto:Reuters)

Po pitanju aktuelnih sukoba na Srednjem Istoku, Donald Tramp je jasno izložio nameru da se SAD povuku iz sukoba u Siriji, Iraku i Avganistanu, ne štedeći reči kritke na račun prethodne administracije i protivkandidata u svojim izjavama. Umesto toga, SAD danas nameravaju da svoje trupe zadrže, istovremeno najavljujući nove kontingente u Avganistanu.

Konkretno, Tramp je u avgustu 2017. godine doneo odluku da se obustave planovi za povlačenje američkih snaga koje u Avganistanu čine oko 8,000 od ukupno 12,000 NATO trupa. Tom prilikom, Tramp najavio je novu fazu rata protiv terorista, naglašavajući da će u Avganistan biti poslato još oko 4,000 američkih vojnika.

Po pitanju aktuelnih sukoba na Srednjem Istoku, Donald Tramp je jasno izložio nameru da se SAD povuku iz sukoba u Siriji, Iraku i Avganistanu, ne štedeći reči kritke na račun prethodne administracije i protivkandidata u svojim izjavama. Umesto toga, SAD danas nameravaju da svoje trupe zadrže, istovremeno najavljujući nove kontingente u Avganistanu.

U Siriji se zvanično nalazi oko 500 američkih vojnika, dok se na osnovu kvartalnih izveštaja iz Pentagona procena približava cifri od oko 2,000. Nakon što su faktički rukovodile operacijom za oslobođenje Rake, sekretar odbrane Džejms Matis i drugi visoki zvaničnici iz Pentagona ističu da SAD u planu imaju formiranje administrativno-teritorijalnih jedinica na severu Sirije. Takođe, ne isključuje se mogućnost slanja dodatnih trupa, uprkos tekućoj turskoj operaciji u Sirji. Koliko su SAD postale proaktivne u Siriji, pokazuju i nedavna dešavanja blizu Der ez Zora. Koalicione snage SAD-a su, prilikom jednog okršaja 7. februara izvršile vazdušni napad na provladine snage. Istovremeno, statistika posmatračke grupe Airwars pokazuje da se broj koalicionih vazdušnih napada u Iraku i Siriji u 2017. godini povećao za 50%. Statistika je drastično drugačija kada su u pitanju napadi naoružanim bespilotnim letelicama, pa je tako broj napada u Jemenu gotovo utrostručen.

Konačno, u prilog militarizaciji uloge SAD u svetu govore i neka osnovna budžetska opredeljenja. Na prvom mestu, i za 2019. godinu je predloženo povećanje odbrambenog budžeta od oko 7% kako bi ukupni odbrambeni izdaci iznosili 716 milijardi dolara, drugo uzastopno povećanje otkako je Donald Tramp postao predsednik SAD. Istine radi, o uvećanjima izdataka govorili su bliski Trampovi savetnici još tokom izborne kampanje, o čemu je bilo reči u prethodnom tekstu Global Defence. Istovremeno, sredstva za Agenciju za međunarodni razvoj USAID, jedne od ključnih poluga tzv. „meke moći“, trebalo bi da budu smanjena barem za trećinu. Slične redukcije najavljuju se i za Stejt department. Ovakva budžetska kalkulacija ukazuje na to da će se SAD u tretiranju svojih interesa u svetu oslanjati na silu više nego u prethodnom periodu.

Istovremeno, statistika posmatračke grupe Airwars pokazuje da se broj koalicionih vazdušnih napada u Iraku i Siriji u 2017. godini povećao za 50%. Statistika je drastično drugačija kada su u pitanju napadi naoružanim bespilotnim letelicama, pa je tako broj napada u Jemenu gotovo utrostručen.

U teoriji posmatrano, velike sile u svojoj spoljnoj politici ne mogu da prave radikalne zaokrete u kratkom vremenskom periodu i u tom kontekstu SAD ne prave izuzetak. Ali promena u spoljnoj politici SAD nastupa postepeno. Umesto da, prema ranijim očekivanjima, okonča tenzije sa Rusijom, kao i sukobe započete za vreme Obamine administracije, Donald Tramp čini suprotno. Nova administracija, uz neke izmene, daleko revnosnije sledi pojedine pravce spoljne politike ucrtane od strane njenih prethodnika.

Tenkovi Armije SAD u Poljskoj. (Foto: Reuters)

O tome možda najbolje svedoči izjava Džejmsa Matisa, američkog sekretara odbrane. Prilikom izlaganja Strategije za nacionalnu bezbednost SAD, Matis je prioritet američke spoljne politike sumirao ovako:

„Nastavićemo da sprovodimo kampanju protiv terorista u kojoj smo i danas angažovani, ali je primarni fokus nacionalne bezbednosti SAD sada na suparništvu velikih sila, ne na terorizmu“.

Kao dva glavna suparnika, odnosno „revizionističke sile“ prema terminologiji Pentagona, SAD postavljaju Rusiju i Kinu, izjednačavajući ih sa Severnom Korejom i Iranom. Zbog toga je pred nama, uprkos očekivanjima, prolongirani period zaoštrenih odnosa u svetu.

Kategorije:Analize Geopolitika

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *