Poslednji od ukupno 36 aviona F-16C/D Block 52 isporučeni su RV Iraka. Avioni su isporučeni tokom maja, ali nije poznat tačan broj aviona koji je isporučen u poslednjoj turi.

Irak je poručio 2011. godine 18 aviona F-16C/D Block 52 i to 12 jednoseda F-16C i 6 dvoseda F-16D. Ugovor za nabavku ovih letelica potpisan je krajem godine a već 2012. godine potpisan je i dodatni ugovor, koji je predviđao još 18 letelica u istoj razmeri jednoseda i dvoseda.

Prvi avioni isporučeni su 13. jula 2015. godine, u sred opšteg rata protiv samoproklamovane Islamske države. Pre toga su irački piloti intenzivno prolazili obuku u SAD na neisporučenim iračkim avionima pod nadzorom pilota 162-og vazdušnog krila Nacionalne garde Arizone. Prilikom uvežbavanja, dva iračka aviona su se srušila, a ovaj gubitak nije još nadoknađen dodatnim isporukama iako je navedeno da će to biti urađeno.

Avioni F-16IQ prilikom obuke iračkih pilota u SAD (fotografije: Global Aviation)

Zbog vrlo lošeg stanja u zemlji i napredovanja militanata iz redova ID gotovo do samog Bagdada, isporuke aviona su obustavljene, i nastavljene su tek 2017. godine.

Međutim saradnja Iraka i Irana sa jedne i Rusije i Iraka sa druge strane zbog krize sa Islamskom državom u Iraku i Siriji dovela je do toga da isporuke i uopšte cela nabavka bude pod budnim okom američkog Kongresa uz konstantna odugovlačenja i neispuročivanje prateće opreme.

Posebno se ističe činjenica da je naoružanje za iračke F-16 isporučivano na kašičicu i uz veliku dozu opreza, dok su najsenzitivnije komponente – vođene bombe i izviđački sistem DB-110 ostavljeni za kraj.

Borbena upotreba iračkih F-16

Zbog svega ovoga ne čudi to što su punu operativnost ove letelice dostigle tek krajem 2017. a prvu realnu borbenu upotrebu imali tek 2018. godine na nebu iznad Sirije. Tada je RV Iraka uz dozvolu predsednika Sirije Bašara Al-Asada izvelo napad na rukovodstvo Islamske države vođenim sredstvima.

Avion F-16C iz sastava RV Iraka prilikom dopune gorivom u vazduhu od strane američkog KC-135 na nebu iznad Sirije (izvor : RV Iraka)

Ovo nije prva konkretna borbena upotreba iračkih F-16. Prvi avioni koji su sleteli 9. jula 2015. u vazduhoplovnu bazu Balad – jednosedi serijskih brojeva 1607 i 1610 i dvosedi 1601 i 1604- odmah su predati 9. Lovačkoj eskadrili Iračkog RV na korišćenje.

Kako je u tom trenutku situacija u zemlji bila kritična, a iračka vojska u konstantnom povlačenju pred naletima militanata, iračko RV je bilo prinuđeno da avione F-16 koristi iako još uvek za njih nije bilo isporučeno vođeno naoružanje.

Shodno tome, već u periodu od 6-og do 10-og septembra F-16IQ izvršili su oko 40 izviđačkih i oko 15 misija bombardovanja. U nedostatku modernih mlaznih letelica, iračko RV se u toku cele 2015. oslanjalo na ova četiri vazduhoplova koji su mahom dejstvovali sa nevođenom municijom.

Do avgusta 2016. godine još 6 aviona je isporučeno 9. Lovačkoj eskadrili čime je drastično smanjeno opterećenje na istu i proširen je spektar mogućnosti. Konačno uz stabilizaciju fronta i opšte vojno-političke situacije, te sa prvim velikim pobedama iračke ofanzive na Islamsku državu, ubrzale su se isporuke aviona, prateće opreme i preciznog naoružanja. Do marta 2017. godine 9. Lovačka sekadrila operisala iz matične baze Balad sa 18 aviona F-16IQ, čineći je okosnicom (nove) lovačke komponente iračkog ratnog vazduhoplovstva.

Avioni F-16IQ na dežurstvu u vazduhoplovnoj bazi Balad (izvor: RV Iraka)

Trenutno brojno stanje iznosi 34 letelice- i to jednosede sa evidencionim brojevima od 1607 do 1618 i od 1621 do 1636, te dvosede sa brojevima od 1601 do 1606 i od 1619 do 1620. Izgubljeni su avioni 1605 i 1609 prilikom obuke na teritoriji SAD, a njihove zamene bi trebalo da budu isporučene u narednim godinama.

Prednosti i potencijalni problemi nabavke F-16

Bez sumnje, F-16IQ kao najmoderniji (i jedini) supersonični avion u iračkom RV čini okosnicu ne samo lovačke, već i bombarderske i izviđačke avijacije. Brojka od 36 modernih višenamenskih aviona u načelu predstavlja dovoljno velike vazduhoplovne snage za zemlju veličine Iraka.

Međutim, potencijalni problemi sa iračkim vazduhoplovstvom su isti oni koji su postojali i pre više od decenije i po unazad. Reč je o nedovoljno velikoj osposobljenosti za vrhunski sofisticirane borbene sisteme (u ovom slučaju je to F-16C/D Block 52), te veliki stepen zavisnost od koalicionih partnera-pre svega SAD – kako za održavanje tehničke ispravnosti, tako i za dalje usavršavanje kadrova.

Redovno održavanje iračkih F-16 podrazumeva i intenzivnu zaštitu letelica od vrlo abrazivnog peska tipičnog za iračku pustinju (izvor: RV Iraka)

Ovakvo stanje nije novina u iračkom RV. U periodu vladavine Sadama Huseina, vazduhoplovna komponenta iračke vojske bila je stoprocentno zavisna od strane tehničke ali i svake druge pomoći, prvenstveno zemalja kao što je SSSR, Kina, SFRJ, Poljska, Čehoslovačka itd.

Taj trend nastavlja se i dalje, a simptomatično je to što u nestabilnoj političkoj atmosferi kakva je ona u Iraku, pozicije savezništva i neprijateljstva se mogu promeniti preko noći. U takvom okruženju, realna upotrebna i svaka druga vrednost iračkih F-16 zavisi ne toliko od posada, tehničkog osoblja i naoružanja, već direktno od odnosa Bagdada i Vašingtona.

Kategorije:Odbrana

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *