Mil Mi-2 (Миля Ми-2;NATO šifrovano ime ,,Hoplite“) je sovjetski laki transportni i jurišni helikopter iz prve generacije helikoptera pokretanih turbovratilnim motorom.

Razvoj helikoptera Mi-2

Razvoj helikoptera Mi-2 počeo je još sredinom pedesetih godina,tačnije 1956. godine. U to vreme glavni helikopteri u službi su bili Mil Mi-1, Mil Mi-4 i Kamov Ka-15. Mil Mi-1 je bio dobar i isplativ helikopter ali je njegova nosivost bila jako mala, pa je čak i one relativno manje terete morao da prenosi veliki Mi-4, jer Mi-1 jednostavno nije mogao da ih prenese. U isto vreme u SSSR postojao je jak zamah u proizvodnji turboelisnih i turbovratilnih motora. Originalno je bilo planirano da se jednostavno na Mi-1M stave turbovratilni motori, međutim to se pokazalo kao praktično nemoguće jer je težište helikoptera bilo previše nazad, a i konstrukcija je trpela veliko opterećenje. Stoga je Mi-1 produžen, konstrukcija ojačana i ono najbitnijie kabina produžena tako da se dobio mnogo veći teretni prostor. Mihail Mil je pre svega hteo da razvije verziju Mi-1 pokretanu turbovratilnim motorom jer je civilstvo pokazivalo velika interesovanja za putovanja helikopterom, a u SSSR se za razliku od mnogih zemalja, prilično putovalo helikopterom jer je do nekih mesta samo helikopter i mogao da dođe.

 Helikopter Mi-2 iz redova RV Slovačke

Mi-1 koji je mogao da ponese svega tri putnika nikako nije bio pogodan za neki veći transport, a Mi-4 je pak bio preskup za korišćenje i bio manje više rezervisan za vojnu službu. Mihail Mil je imao već 1958. gotov prototip samo se čekalo na najbitniju komponentu-motor. Iako je SSSR već tada imao dosta turboelisnih motora problem je bio napraviti tako malo i kompaktan turbovratilni motor. Ubrzo je shvaćeno da je zbog težišta i rezerve snage bolje da letelica ima dva umesto jednog motora. Za ovakav projekat međutim zainteresovala se ubrzo i Crvena Armija, pa je Mihail Mil dobio finansiranja za završavanje projekta, a potpomognut je i razvoj motora za koji je bio zadužen čuveni sovjetski dzajner turbovratilnih i turboelisnih motora Segej Petrovič Izotov, šef OKB-117 iz Lenjingrada. Kada su motori bili gotovi, 1960. godine, Mihail Mil je predao prvi statički (ne-letni) prototip pod imenom V-2 komisiji. Nakon razmatranja i proveravanja na zemlji, komisija tadašnjeg Ministarstva Vazduhoplovstva SSSR je odobrila letelicu za proizvodnju 7. Januara 1961. godine a krajem leta Fabrika 329 je završila prvi letni prototip. Prvi let prvog prototipa je izveo test pilot G V. Alferov 7. Oktobra 1961. godine. U naredna dva meseca usledila su opširna fabrička ispitivanja, i početkom 1962. godine helikopter je predat u Aktubinsk na državna ispitivanja. Za vreme letnih ispitivanja 14. Maja 1963. godine sa pilotom Borisom A. Anopovim za komandama i jednim inžinjerom kao kopilotom, na drugom letnom prototipu V-2 postavljen je svetski rekord u brzini za helikoptere te kategorije od 253,14km/h na pravcu od 100km. Kasnije je 1965. godine postavljen i svetski rekord u brzini helikopterom kojim je pilotirala žena sa Tatjanom Rusjan za komandama, a brzina je iznosila 269,38km/h.

Problemi sa serijskom proizvodnjom

Iako je postojala potražnja za helikopterom Mi-2, politički vrh je smatrao takav helikopter malo bitnim za vojnu doktrinu tadašnjeg SSSR, a i postojeće fabrike su bile već bile rezervisane za proizvodnju helikoptera Mi-6, Mi-8 i Ka-25, pa Mihailu L. Milu nije ustupljena nijedna fabrika za proizvodnju novog helikoptera. Zato je Septembra 1962. godine Mil napravio prezentaciju na skupu Ministara SSSR i NR Poljske, pokazujući prvi letni prototip V-2. Kako je u toku bilo potpisivanje mnogobrojnih industrijskih ugovora između dve zemlje, a tekla je i masovna isporuka savremene vojne tehnike Poljskoj (tenkovi T-55, avioni MiG-21F-13, helikopteri Mi-4 itd.) ministri dve zemlje složili su se da novi helikopter bude proizvođen u Poljskoj. Poljska je već proizvodila Mi-1 licencno tako da je imala odgovarajuću tehničku infrastruktru i obučen kadar za masovnu proizvodnju.

                                                                            Putnička verzija Mi-2P iz redova Aeroflota

Ugovor je konačno potpisan 1964. godine, i sovjetski specijalisti su se uputili u gradove Švidnik i Žešuv gde je u halama fabrike PZL podignuta kompletna linija za proizvodnju helikoptera V-2, a u međuvremenu je isporučen i određeni broj gotovih setova za sklapanje helikoptera iz SSSR-a dok se ne uhoda proizvodna linija. Prvi serijski helikopter je poleteo 26. Avgusta 1965. ,sastavljen iz gotovih setova proizvedenih u SSSR a prvi helikopter kompletno proizveden u Poljskoj poleteo je 4. Novembra 1965. godine, a za komandama su bili piloti V.Mjercik, K.Moskovič i H.Jarovski, a u proizvodnji helikopter je nazvan Mi-2. Helikopteri koji su napravljeni su predavani SSSR-u na državna ispitivanja, a i po ugovoru su prvo morale da se ispune isporuke VVS SSSR tako da je prvi helikopter isporučen RV Poljske tek 29. Decembra 1966. godine. Javnost je prvi put videla novi helikopter 26.-og Maja 1967. godine,predstavljanjem na aviosalonu na aerodromu LeBurže, u Parizu.

Opis helikoptera Mi-2

Mi-2 je dvomotorni višenamenski helikopter kompletno metalne konstrukcije.
Koristi klasičnu šemu rotora sa jednim glavnom rotorom i jednim repnim.Glavni rotor je preuzet sa kasnijih modela Mi-1, trokraki metalnih lopatica saćaste konstrukcije sa vertikalnim i horizontalnim šarnirima aeroprofila NACA 230-12M, dok je repni rotor bio dvokraki drveni, kasnije zamenjem metalnim, a u zadnjim fazama proizvodnje rotorom od fiberglasa. Glavni rotor je za razliku od Mi-1 kontrolisan hidrauličnim komandama, a posedovao je i rezervni mehanički sistem za upravljanje u slučaju otkaza hidrauličnog sistema. Kompletan sistem šarnira i odleđivanja lopatica rotora preuzet je sa helikoptera Mi-1M. U glavnom rotoru su se nalazili kontra-tegovi za eliminacju flatera, balansirajući limovi na izlaznoj ivici rotora, a rotor je imao i kočnicu. Ovo su ujedno i najveće razlike u odnosu na rotor sa Mi-1.

Projekcije i poprečni preseci helikoptera Mi-2T (copyright : Авиация и время 2004)


Pogone ga dva turbovratilna motora sa slobodnom turbinom Izotov GTD-350, snage 350ks svaki u verziji Mi-2, odnosno GTD-350V (u Poljskoj označen GTD-350W) snage 400ks svaki u verzijama Mi-2A,Mi-2RS,Mi-2T i Mi-2S,Mi-2RHR, ili GTD-350P snage 426ks u verziji Mi-2M. Sergej Izotov je kao i sa svim ostalim svojim turbovratilnim motorima napravio pravo malo remek delo. Motor ima sedmostepeni aksijalni kompresor i jedan centrifugalni kompresor, a kompresorska grupa je pokretana jednostepenom turbinom, dok se samo pogonsko vratilo pokreće dvostepenom slobodnom turbinom. Izotov je izabrao slobodnu turbinu iz jednog prostog razloga-broj obrtaja motora je mogao ostati isti, a broj obrtaja vratila pa samim tim i rotora se menjao samo povećanjem i smanjenjem brojem obrtaja slobodne turbine. Ovako je omogućeno da se sam motor manje troši u toku eksploatacije. Iz motora pogonsko vratilo je izlazilo između hladnjaka ulja do glavnog trostepenog reduktora VR-2 koji je okretao rotor. Maksimalan broj obrtaja turbine kompresora je bio 46 000 o/min a slobodne upola manje – 23 000 o/min.

Motor GTD-350 – kompaktno remek delo Sergeja Izotova

Trup je klasični polumonokok rađen od legura aluminijuma. Kabina prima pilota i kopilota, ali komande nisu duple izuzev u verzijama za obuku i naoružanim verzijama. Teretni odnosno putnički deo je drastično veći nego onaj na Mi-1 i može da primi do 8 putnika 6 vojnika u punom naoružanju ili 4 nosila, odnosno teret do 700kg. Sedišta su bila u dve klupe po tri mesta plus dva sklopiva sedišta za sedmog i osmog putnika. U svim verzijama sedišta se mogu izvaditi za potrebe transporta nekog većeg tereta. Verzija Mi-2 mogla je nositi i spoljašnji teret okačen o vitlo koje se kačilo za konstrukciju helikoptera (namenjeno za spasilačke varijante opterećenja do 120kg) ili o kuku za nošenje spoljašnjeg tereta a u tom slučaju nosivost je bila preko 800kg. Agrkulturalna verzija je nosila dva tanka sa pesticidima na bokovima helikoptera, ukupne zapremine 1000l.
Rezervoar za gorivo nalazio se ispod poda kabine a zapremao je 600l goriva, dok se na kasnijim verzijama moglo potkačiti dva spoljašnja rezervoara svaki zapremine 238l.

Detalji rešenja glave glavnog rotora helikoptera Mi-2


Letačka opreme je bila jednostavna ali kompletna-tu je bio radiokompas, žirokompas, HF i VHF radio. Kasnije verzije su imale i IC osmatračku kameru i nišan a pojedine verzije i osmatrački radar.
Stajni trap je bio neuvlačeći tipa tricikl, a svaki točak je imao uljno-pneumatski amortizer. Na nekim verzijama je postojao stajni trap sa skijama i točkovima, a pojedine jedinice (one koje su operisale unutar arktičkog kruga) su koristile samo skije za stajni trap. Veličina nosnog točka je 400×125 a pritisak pneumatika 3,81bar dok je na glavnim nogama stajnog trapa veličina točka 600×180 a pritisak pneumatika 4,41bar,
Za startovanje helikoptera i proizvodnju jednosmerne struje bila su zadužena dva starter generatora STG-3 svaki snage 3kW, radnog napona 27V. Za napajanje naizmeničnom strujom bio je zadužen jedan generator snage 16kW , radnog napona 208V (400Hz) koji je pogon dobijao sa glavnog reduktora. Helikopter je posedovao i dva akumulator napona 24V koji su se koristili za startovanje i u slučaju otkaza glavnog sistema za snabdevanje električnom energijom.
Naoružane verzije su mahom koristile NS-23 (Нудельман-Суранов HC-23,rus.prim.aut.) automatski top kalibra 23mm, i 2 ili 4 mitraljeza kalibra 7,62mm. Mi-2 je mogao biti naoružan i sa dva lansera raketa S-5 kalibra 57mm odnosno sa dve žicom vođene rakete 9M14 (opšte poznate kao Maljutka) ili sa dve rakete Strela-2M.

Letenje helikopterom Mi-2

Helikopter Mi-2 je za letenje bio jednostavna i zahvalna mašina. Komande helikoptera su bile precizne, a sama letelica nije bila podložna efektima flatera i rezonance tla koliko njegov predhodnik Mi-1, mada su zabeleženi slučajevi gubitka helikoptera usled dotičnih fenomena. Najveći neprijatelj ove letelice, koja je imala inače pouzdan motor i transmisiju bila je – nemilosrdna eksploatacija. Relativno veliki broj udesa (mada i dalje mali procentualno ako se uporedi sa brojem proizvedenih letelica) jednostavno je izazvan velikim razmakom između servisnih intervala, i korišćenjem u zaista teškim uslovima-Mi-2 je leteo sa jedinicima koje su služile unutar Arktičkog Kurga,često i na temperaturiima ispod -50 stepena Celzijusa, razvozio putnike službujući u redovima Aeroflota po dalekom istoku Sovjetske Rusije ,službovao u Sibiru sa geološkim institutima, leteo u sastavu ledolomačkih jedinica u Severnom Ledenom Okeanu, sanirao hemijske i ekološke katastrofe (uključujući onu u Černobilju 1986. godine), i kao takav bio podložan lošem održavanju, pa je dolazilo do čestih otkaza motora, transmisije i glavnog rotora. 

Mi-2T iz redova policije Republike Poljske

Mi-2 je jednio bio osetljiv na bočni vetar zbog visoke siluete, pogotovu kad nije bio natovaren, jer je onda težište letelice bilo relativno visoko što je povećavalo rizik od prevrtanja na zemlji ili naglih promena pravca i nagiba u vazduhu. Izuzev ovoga nije zabeleženo da je Mi-2 patio od nekih izraženih problema u letu.

Istorijski značaj Mi-2

Mi-2, iako mala letelica, ima izuzetno velik istorijski značaj. Ne samo što je bio proizveden u velikom broju primeraka već je bio u mnogim zemljama prvi helikopter sa turbovratilnim motorima (između ostalog i u SFRJ). Mi-2 je bio prvi pravi višenamenski helikopter koji je napravila avioindustrija SSSR-a. Jednostavno je radio sve-od zaprašivanja, prevoza ljudstva,tereta, VIP transporta, nadgledanja saobraćaja, službovanja sa televizijama, pograničnom policijom, služio je za geometarska i geološka merenja i premeravanja, bio i jurišni i helikopter za evakuaciju – dug je spisak stvari koje su bile nezamislive bez Mi-2. Fascinantan je i broj proizvedenih primeraka – 5 400 komada. Broj serijskih verzija iznosi skoro 20, sa modifikacijama skoro 30. Ovaj helikopter korišćen je u 33 zemlje a i danas leti u skoro 20 zemalja sveta.

Helikopter u sastavu Libijskog RV (posle 2011)

Mi-2 je i veteran-učesnik mnogih ratova-od Šestodnevnog rata 1967, preko Vijetnamskog, Jom Kipurskog rata, Sovjetske intervencije u Afganistanu, rata između Perua i Ekvadora i mnogih raznih građanskih sukoba koji su besneli širom planete.
Izdržljivost ovog helikoptera je neverovatna. Samo treba reći podatak da se proizvodio sve do 1991. godine u Poljskoj, i da uprkos tome maltene je nemoguće naći primerak koji je leteo manje od 4 000 časova, a pojedini primerci su naleteli i po 10 pa i 12 000 časova – dvostruko više od predviđenog životnog veka. Helikopter Mi-2 će leteti širom sveta još dugi niz godina, pogotovo ako se uzme u obzir podatak da je pojedinim primercima životni vek produžen zahvaljuću fabrizi PZL Swidnik za fascinantnih 7 ili 8 000 radnih časova sa originalnih 6 000, odnosno 18 ili 25 godina, respektivno. To je svojevrsno priznanje jednostavnosti, pouzdanosti ali i kvalitetu ovog helikoptera.

Projekcije naoružane varijante Mi-2URP-G sa detaljima

Unikatan helikopter-jedina sovjetska letelica koja se nikad nije proizvodila u Sovjetskom Savezu, omogućila je razvoj poljske helikopterske avioindustrije koji se održao i dan danas kroz helikopter W-3 Sokol, visokotehnološku reinkarnaciju starog Mi-2 koja je nastala osamdesetih godina prošlog veka a o kojoj će se posebno pisati u nekom od budućih tekstova. Tako je jedan helikopter postao osnova čitave helikopterske avioindustrije jedne zemlje.
Danas je na svetu u letnom stanju oko 500 helikoptera Mi-2, što sa raznim Ratnim Vazduhoplovstvima što u privatnom vlasništvu, a od toga čak oko 400 na teritoriji ZND.

Mi-2 u našoj službi

Još početkom šezdesetih godina u JRV bilo je jasno da je licencna proizvodnja helikoptera S-55 bio promašaj. Međutim insistiranje na razvoju domaće avioindustrije dovelo je do toga da se inferirorni i zastareli S-55 proizvodi čak i kad je bio dostupan mnogo veći i efikasniji Mi-4.
Već sredinom šezdesetih tražila se zamena za S-55-mali ali upotrebljiv helikopter za sve misije transporta i spasavanja, nadgledanja i zaprašivanja za koje veliki Mi-4, komplikovan i skup za održavanje nije bio isplativ. Kada je počela serijska proizvodnja 1965. godine u Poljskoj, Mi-2 je izgledao kao savršeno rešenje – kupljen je još iste godine u sklopu ugovora o nabavci krupne vojne tehnike iz SSSR-a. Prvi od 15 primeraka je isporučen 1969. godine,a helikopteri su dobili evidencioni brojeve od 12501 do 12515.

Međutim helikopter ev.br. 12507 srušio se svega dva mesece posle primopredaje a tom prilikom je poginuo kapetan prve klase Dragoljub Sinik. Iako je objektivni uzrok pada bilo neiskustvo pilota i loši vremenski uslovi, ovo je bacilo jako lošu senku na novi helikopter. Uz sve to,ugovor o kupovini helikoptera Mi-8T je potpisan iste godine, i odlučeno je da se ne nabavlja dalje Mi-2. Helikopteri su korišćeni za misije spasavanja i obuku pilota. U toku kasnih sedamdesetih helikopteri su prosleđivani iz JRV raznim državnim organizacijama, pa se tako Mi-2 koristio za agrikulturalne radove, a od 1981. godine dva primerka (12512 i 12513) su služila sa AMSJ u misijama traganja i spasavanja.
Već osamdesetih godina je Mi-2 igrao sasvim marginalnu ulogu u JRV, a sa raspadom države,stavljen je na prodaju kao i mnogo toga iz inventara JRV. Službu u JRV je preživelo 11 aviona (12509 se srušio 1972. a 12501 1973. godine, dok je 12504 stradao 1987. godine,na sreću bez žrtava).

                                               Mi-2 evidencioni broj 15502 iz redova JRV (photo by : Viroli Elio)

Ostali helikopteri su imali različite sudbine-dva su prodata u Francusku (12502 i 12503) a tri u civilstvo (12505,12508 i 12511; 12508 je preregistrovan kao YU-HDR i srušio 2002. godine a sva tri člana posade su tom prilikom poginula). Jedan helikopter je teško oštećen u NATO bombardovanju, a tri helikoptera su danas u vlasništvu Muzeja Jugoslovenskog Vazduhoplovstva (12513,12514,12515).
Međutim Mi-2 je kao prvi helikopter u JRV sa turbovratilnim motorom, imao značaj u unapređenju poimanja, korišćenja i letenja helikopterima na ovim prostorima.

Varijante helikoptera Mi-2

Mi-2 : prva proizvodna varijanta sa GTD-350 motorima.

Mi-2A : modernizacija prve proizvodne varijante sa AI-450 motorima Ukrajinske firme Motor Sič ili sa motorima Arius-2Mi francuske firme Turbomeca. Novi motori su imali veći resurs i manju potrošnju goriva, a ugrađen je i novi glavni reduktor GR-2A i repni reduktor OR-2A. Letačka oprema je osavremenjena sa GPS navigacijom, automatskim radio-kompasom i novim HF i UHF radio stanicama.

Mi-2B : varijanta sa boljim navigacionim sistemom i bez sistema za odleđivanje lopatica rotora, namenjena izvozu na Bliski Istok.

Mi-2P : putnička modifikacija modela Mi-2,sa 6 sedišta plus dva pomoćna.

Mi-2T : teretna modifikacija modela Mi-2,sa 6 sedišta koja se mogu pomerati,GTD-350W motorima,vitlom nosivosti do 120kg i kukom za nošenje tereta do 800kg.

Mi-2Sz/Mi-2Š : školska varijanta modela Mi-2 sa duplim komandama.

Mi-2R (u SSSR nazvan Mi-2SH) : agrikulturalna varijanta modela Mi-2T sa dva rezervoara od po 500l za pesticide koji se kače na bokove helikoptera.

Mi-2RM : mornarička varijanta sa vitlom i GTD-350W motorima.

Mi-2RL : varijanta modela Mi-2 za SAR misije.

Mi-2D : varijanta modela Mi-2 sa radiom R-111 za potrebe komandovanja iz vazduha

Mi-2FM : varijanta modela T za nadgledanje.

Mi-2S : sanitarna modifikacija modela T sa mestom za 4 nosila i jednog medicinskog radnika.

Mi-2Ch (u SSSR nazvan Mi-2RHR) : varijanta za borbu protiv radio-hemijskog ratovanja,sa potpuno izolovanom kabinom i sondama za analizu vazduha. Ovu oznaku je nosio i Mi-2 koji je služio za pravljenjem dimnih zavesa (u SSSR nazvan Mi-2H).

Mi-2RS ,,Padalec“ : varijanta za bio-hemijsko izviđanje.

Mi-2Ro (u SSSR nazvan Mi-2R) : izviđačka varijanta sa aerofoto kamerama.

Mi-2Ro2 (u SSSR nazvan Mi-2RS) : izviđačka varijanta sa kamerama sa direktnim linkom i IC kamerama.

UMi-2Ro (u SSSR nazvan Mi-2RU) : školska varijanta modela Mi-2Ro.

Mi-2U : školska varijanta modela T sa duplim komandama.

Mi-2US : naoružana verzija sa fiksnim topom NS-23KM i 2×7,62mm RPK mitraljezima na prozorima i 4 x PKT 7,62mm mitraljezima u kontejnerima.

Mi-2URN : naoružana izviđačka varijanta sa topom NS-23KM, dva lansirna kontejnera Mars-2 sa po 16 nevođenih raketnih zrna S-5 kalibra 57mm i mitraljezima PK na prozorima.

Mi-2URP : naoružana izviđačka varijanta sa topom NS-23KM i 2 rakete ,,Maljutka“ na spoljašnjim nosačima. Opcionalno PK 7,62mm mitraljezi na prozorima.

Mi-2URP-G : varijanta modela URP sa 4 rakete Strela-2M i dve rakete ,,Maljutka“

Mi-2M : modernizacija helikoptera sa motorima GTD-350P snage 426ks svaki,sa naprednom letačkom opremom.

Mi-2MT : teretna varijanta modela M.

Mi-2MP : putnička varijanta modela M.

Mi-2UM : školska varijanta modela M sa duplim komandama.

PZL Kania : derivat helikoptera Mi-2 sa Alison 250-C20B motorima snage 420ks svaki i naprednom letačkom opremom,povećanom nosivošću (do 800kg unutar helikoptera i do 1200kg spoljašnjeg tereta).Napravljeno svega 19 primeraka.

Mil Mi-3 : planirana veća i teža varijanta modela MI-2 sa četvrokrakim rotorom. Nikad napravljena.

Tehničke karakteristike helikoptera PZL Mi-2T


Tip : višenamenski helikopter
Posada : 1 ,pilot (2,pilot i kopilot u verzijama za obuku i jurišnim varijantama)
Uveden u službu : 1965. godine.
Status : u aktivnoj službi 
Napravljeno : približno između 5400 i 5500 primeraka.
Dužina : 11,9m
Prečnik glavnog rotora : 14,6m
Prečnik repnog rotora : 2,7m
Površina diska glavnog rotora : 167m²
Visina : 3,7m
Masa praznog : 2 372kg
Normalna poletna masa : 3 550kg
MTOW : 3 700kg
Pogon : 2x Izotov/PZL GTD-350W turbovratilni motor snage 400ks svaki.
Maksimalna brzina : 210km/h
Dolet : 580km
Brzina penjanja : 4,5m/s
Plafon leta : 4000m
Teret : 
do 700kg tereta unutar helikoptera, 8 putnika ili 6 vojnika odnosno 4 nosila, ili 800 kg okačeno o kuku ispod trupa, ili 2 rezervoara od 500l za pesticide sa strane trupa ili dva rezervoara od 238l svaki (izuzev za verziju Mi-2M kojoj je nosivost 800kg unutar helikoptera i 1200kg na kuki).

Naoružanje (za verzije US,URN i URP) : 

fiksno : jedan NS-23KM automatski top 23mm fiksno ugrađen, do 2 mitraljeza PK ili RPK na prozorima

podvesno : do 4 kontejnera sa mitraljezom PKT ili 2 lansera Mars-2 sa po 16 raketa S-5 kalibra 57mm ili 4 rakete 9M14M ili 4 rakete Strela-2M.

Kategorije:RV i PVO

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *