Nakon uspešnog oslobođenja Istočne Gute, a posebno mesta Džobar, Zamalka i Irbin koji su bili proprište nekih od najkrvavijih borbi između Sirijske Arapske Armije ( u daljem tekstu : SAA) i raznih frakcija tzv. Slobodne Sirijske Armije ( u daljem tekstu : FSA), cela teritorija grada Damaska je de facto pod kontrolom vladinih snaga, sa izuzetkom džepa koji se nalazi u južnom predgrađu Damaska.

Ova enklava, površine manje od 15 kilometara kvadratnih predstavlja poslednji otpor državnim snagama na široj teritoriji Damaska, i ujedno sledeću metu napada snaga SAA, Narodnih Odbrambenih Snaga (u daljem tekstu : NDF) i pripadnika pro-vladinih milicija kao što su libanski Hezbollah ali i razni drugi saveznici Bašara Al-Asada, mahom u obliku pro-iranskih milicija.

Džep kod kampa Al-Jarmuk na dan 18. aprila 2018. Teritorija pod kontrolom ID obeležena je sivom bojom, a pod kontrolom FSA – zelenom

Ovaj džep, koji se prostire od naselja Al-Kadam na zapadu do naselja Akraba na istoku, odnosno od palestinskog izbegličkog kamp-naselja Mukhajam Al-Jarmuk na severu (po kome se ceo džep i naziva) do naselja Sajida Zejnab na jugu, iako male površine, prilično je komplikovan i u neku ruku predstavlja mikro-prikaz sirijskog građanskog rata.

Ova teritorija, kompletno okružena državnim snagama specifična je po tome što u sebi sadrži tri zasebne enklave – dve koje kontrolišu borci organizacije Žeiš Al-Islam (جيش الإسلام‎, lat.arap. Jaysh Al-Islam, Armija Islama, arapski, prim. aut.) i jednu enklavu koju kontrolišu borci tzv. Islamske Države.

Južni Damask na početku građanskog rata

Kao i džep kod istočne Gute za koji se može se slobodno reći da je od početka rasplamsavanja revolucije protiv Bašara Al-Asada 2011. godine bio jedan od uporišnih tačaka snaga FSA (zajedno sa Alepom, Idlibom, Homsom i Daraom), džep kod Al-Jarmuka nastao je pod uslovima koji su specifični za sirijski građanski rat. Na ovu teritoriju pripadnici FSA infiltrirali su se u julu 2012. godine postavivši kontrolne tačke i blokade na putevima. Do početka Druge ofanzive na Rif Dimašk u avgustu iste godine, snage FSA su već uveliko vodile borbe sa snaga SAA u južnom Damasku.

Višecevni lanser montiran na kamionu u sastavu Nacionalnih odbrambenih snaga u blizini Jarmuka

Uprkos svim pokušajima da se džepovi kod Dume i Al-Jarmuka spoje, to nije uspelo do kraja leta 2012. godine. Shvativši ovu opasnost državne snage su 5. decembra iste godine pokrenule niz napada na na kamp Al-Jarmuk uz pomoć palestinske PFLP partije (الجبهة الشعبية لتحرير فلسطين – Narodni Front za Oslobođenje Palestine) čiji je uticaj među palestinskim življem u kampu bio velik. Sa druge strane palestinci koji su podržavali FSA osnovali su miliciju pod nazivom Liwa Al-Asifa (Olujna Brigada). Ova ofanziva se završila bez jasnih rezultata pa je 17. decembra dogovoreno između snaga SAA i FSA da kamp Jarmuk ostane demilitarizovana zona iako su se čarke i razmene vatre nastavile.

Sa druge strane, uprkos napadima vladinih snaga u više navrata od kojih se posebno ističe Peta ofanziva na Rif Dimašk (Septembar-Novembar 2013.) kada je naselje Sajida Zejnab oslobođeno, ova enklava je opstala beležeći štaviše porast u broju boraca zbog priliva pripadnika Al-Nusre. Zaključno sa 2013. godinom granice ovog džepa u obliku kakav je danas su manje više isrctane sa oko 75% kampa Al-Jarmuk pod kontrolom FSA i Liwa Al-Asifa i svega 25% pod kontrolom SAA i PFLP, Ovakvo stanje se do kraja 2014. neće drastično promeniti.

Islamska Država u južnom Damasku

U novembru 2014. godine počela je druga ofanziva državnih snaga i Hezbolaha na Kalamun (Qalamoun). Ova planinska oblast duž granice sa Libanom bila je dugo uporište pripadnika tadašnje Džabat Al-Nusre ali i preko 20 frakcija FSA od kojih je svakako za ovu temu najbitnija Žeiš Al-Islam. Nakon uspešne ofanzive protiv Al-Nusre 2013. godine, ofanziva na Kalamun 2014. godine ciljala je labavu koalciju sačinjenu od boraca Al-Nusre i FSA kao i vrlo malog i u to vreme nebitnog broja boraca ID koji su se u to vreme borili zajedno sa borcima Al-Nusra fronta.

Sa druge strane napredovanje ID na istoku zemlje dovelo je do toga da snage SAA i pro-vladinih milicija budu dosta razvučene na frontu kombinovane dužine od preko 600km. Nakon uspešne druge ofanzive na Kalamun krajem 2014. godine, stanje u planinama na granici sa Libanom je ušlo u fazu prolongirane gerilske borbe pripadnika Al-Nusre i FSA protiv državnih snaga.

U isto vreme došlo je do velkog priliva boraca ID u zapadnu Siriju mahom pomoću infiltracija, pa je tako samo u martu 2015. godine u Kalamun pristiglo najmanje 1000 pripadnika kvazi-kalifata. Ovo je zauzvrat pokrenulo lavinu prebega u njihove redove iz redova Džabat Al-Nusre i koalcije FSA. Upravo od ovih pripadnika ID kao i od njihovih simpatizera i spavačkih ćelija u Damasku i okolini stvorena je jedina teritorija pod upravom samoprozvanog kalifata na područiju sirijske prestonice.

Rastrzana na mnogo strana, SAA nije mogla da iskontroliše kretanje pripadnika ID koji su bili izmešani sa civilnim stanovništvom na jugu Damaska pa je koristeći ovu priliku kao i činjenicu da među pripadnicima Žeiš Al-Islam u južnom Damasku ima veliki broj simpatizera ID kao i pripadnika Al-Nusra fronta, infiltratori ID iz Kalamuna koristiće pomoć spavačkih ćelija iz Damaska i simpatizera u FSA da prilično brzo oforme svoje kontrolne tačke osvajajći munjevitom brzinom naselje Al-Hadžar Al-Asvad i opsedajući veći deo kampa Al-Jarmuk do kraja aprila 2015. godine.

Koristeći brojčanu nadmoć snage SAA uvele su efektivnu blokadu ovog džepa, povlačeći se tako iz sukoba između ID i Žeiš Al-Islam a u isto vreme opsedajući teritorije pod njihovom kontrolom. U naredne tri godine, ovaj džep ostaće stvar internog sukoba ID i Žeiš Al-Islam u koji će se državne snage mešati samo kada su njihovi položaji ugroženi.

Sukob ID i Žeiš Al-Islam i osnivanje Tahrir Aš-Šam

Početni uspesi ID u obračunu sa Žeiš Al-Islam brzo su dovedeni u pat poziciju sukobom između Al-Nusra fronta i kvazi-kalifata. Kako je broj boraca Al-Nusra fronta u ovom džepu kao i u južnom Damasku generalno bio vrlo ograničen i kako su bili odsečeni od glavnine svojih snga, do kraja 2015. oni su prestali efektivno da postoje kao individualna grupa, utapajući se u redove Žeiš Al-Islam u nekoj vrsti militantne hibernacije.

Ovakav prikiriven vid delovanja ostao je i danas zaštitni znak Al-Nusre (potonjeg Džabat Fatah Aš-Šam) .Ovo se promenilo sa osnivanjem Hajat Tahrir Aš-Šam (lat. Hay’at Tahrir Al-Sham, Oslobodilačka Organizacija Levanta arapski prim.aut. u daljem tekstu HTS) januara 2017. godine kada su ,,spavači“ iz redova bivše Al-Nusre ponovo ušli u sukob sa ID (doduše uz podršku Žeiš Al-Islam) osvajajćui kvart Al-Kadam (Al-Qadam).

Pripadnik Islamske Države prilikom obračuna sa HTS u martu 2018. godine u okolini kampa Al-Jarmuk (fotografija preuzeta sa Amaq News Agency)

U oktobru iste godine eruptirali su ponovo sukobi na relaciji ID-Žeiš Al-Islam a vrhunac obračuna dogodio se u periodu od 5. januara do 20. februara 2018. godine. Situacija u okruženju je postala vrlo teška, i rezultirala je koalcijiom između HTS i Žeiš Al-Islam i pokušajima infiltracije istih u naselje Al-Hadžar Al-Asvad koje je uporište ID. Ovo se međutim završilo katastrofalno po inače nestabilnu koalciju i ubrzo je usledio kontranapad snaga ID u toku koga su preuzete sve teritorije koje su kontrolisale snage HTS. Do 17. februara preostali borci HTS ostavši bez podrške pripadnika Žeiš Al-Islam povukli su se na svoju poslednju defanzivnu poziciju, trg Ar-Ridža.

Pod pretnjom totalnog uništenja, snage HTS izdejstvovale su sa državnim snagama siguran prolaz za svoje borce i članove njihovih porodica do Idliba. U pokušaju da zaustave ovu operaciju, borci ID preuzeli su 90% kvarta Kadam koji je bio centar operacija HTS, dok su u opštoj zabuni državne snage uspele da zauzmu samo 10% teritorije ovog inače malog kvarta. Do 21. marta usled velikih gubitaka državne snage obustavile su operacije u ovom delu Damaska. Procenjuje se da je u ovim obračunima poginulo oko 100 boraca iz redova HTS, 117 boraca iz redova ID i 62 pripadnika državnih snaga. Proterivanjem HTS iz džepa kod Jarmuka, završen je sled događaja koji je doveo do trenutne situacije.

Buduće operacije na jugu Damaska

U periodu od 18. aprila do 14. aprila 2018. godine snage SAA uz pomoć snaga NDF i pro-vladinih milicija izvele su veliku ofanzivu na džep kod istočne Gute (u literaturi se ova ofanziva naziva još i Deseta ofanziva na Rif Dimašk). Kada je ova enklava slomljena, Žeiš Al-Islam ostao je bez svog najjačeg uporišta u južnoj Siriji koje je odolevalo napadima celih 6 godina. Ubedljiva pobeda državnih snaga naterala je i druge džepove koji su se pre toga zarekli da će se braniti do zadnjeg čoveka da izvrše ozbiljnu reviziju svojih stavova pa je tako 17. aprila potpisan sporazum po kome je kompletna populacija boraca i njihovih porodica – skoro 5000 ljudi – iseljena iz džepa oko grada Dumajir, 50km istočno od Damaska.

Sve ovo stavilo je snage ID i Žeiš Al-Islam u džepu oko kampa Jarmuk pred gotovo svršen čin. U periodu od 15 aprila primećeno je veliko pomeranje trupa i to 4. Oklopne brigade SAA te pripadnika Republikanske Garde, NDF, Hezbollah i pro-vladine palestinske milicije Liva Al-Kuds (Liwa Al-Quds, Brigada Jerusalem, arapski, prim.aut.) u pravcu oko Jarmuka.

Koncentracija snaga NDF u okolini kampa Al-Jarmuk u pripremama za predstojeću ofanzivu (foto : Al-Masdar News)

Sve ovo upućuje da se državne snage pripremaju za ofanzivu kojom će i poslednji otpor na teritoriji Damaska biti slomljen. Ovako nešto Global Defence je najavljivao u svojim prethodnim analizama, no džep kod kampa Jarmuk je bio nisko na listi prioriteta između ostalog i zbog srazmerno malog broja ljudi i boraca u odnosu na ostale enklave koje je SAA u međuvremenu uspešno eliminisala.

Zbog specifičnog sastava ovog džepa odnosno mešavine pripadnika ID i FSA te njihovog međusobnog animoziteta razvoj događaja je teško predvideti – no svakako postoji velika šansa da se borci iz redova Žeiš Al-Islam sporazumno isele u Idlib kao i njihovi saborci iz istočne Gute i Dumajira, i ostave snage ID na milost i nemilost SAA. Ovo bi ubrzalo proces oslobođenja ovih teritorija ali u slučaju nekog prolongiranog otpora za očekivati je da SAA iskoristi činjenicu da su ID i FSA i faktičkom stanju rata, te da jedne i druge uz prećutne pretnje i ustupke dovede u situaciju neizbežnog sukoba koji će okončati postojanje jedne strane i drastično oslabiti drugu.

Nacionalne odbrambene snage kod Jarmuka

Ovakav scenario viđen je u pokrajinama Hama, Homs i Alepo, gde su snage Bašara Al-Asada namerno dopuštale snagama ID da nastave svoje operacije jer su bile otvoreno uperene protiv snaga FSA i koristeći činjenicu da su obe strane iscrpljene stanjem permanentnog sukoba, eliminiše i jedne i druge.

U oba slučaja, operacija čišćenja džepa kod kampa Jarmuk biće ujedno i poslednja u nizu operacija u okviru Desete ofanzive na Rif Dimašk nakon koje, po prvi put od 2012. godine u krugu od 60km od centra sirijske prestonice neće biti teritorije koja nije pod kontrolom državnih snaga.

Kategorije:Analize

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *