Strateško bombardovanje je borbeni plan čiji motiv predstavlja težnja da se država izbaci iz rata selektivnim uništavanjem industrije infrastrukture i civilnog stanovništva. Poenta ovog plana je slom morala jednog naroda konstantnim bombardovanjem ovih objekata. Takav borbeni plan je imao samo jedan istorijski uspeh, a to je bilo bombardovanje Nagasakija 9. 9. 1945, nakon čega je Japan kapitulirao.

Da bi neki plan bio plan uopšte, mora proći kroz definisane korake izvršenja. Na početku se mora definisati jasan cilj. Neuspevši da u roku od tri nedelje izbaci iz stroja celokupni sistem odbrane SRJ, pritom izgubivši i nadmoć u vidu taktičkog bombardera F117A, komanda NATO snaga prelazi sa organizovanog napada na same jedinice RV i kopnene vojske, na borbeni plan – strateško bombardovanje. Uspešno taktičko delovanje VJ je dovelo do toga da su protiv-vazdušne jedinice bile operativne svih 78 dana bombardovanja, iako je neprijatelj imao ne samo vazdušnu nadmoć, nego i kontrolu. Stoga, pribegavanje drugoj opciji bilo je daleko jeftinije i opakije.

    Neuspevši da u roku od tri nedelje izbaci iz stroja celokupni sistem odbrane SRJ, pritom izgubivši i nadmoć u vidu taktičkog bombardera F117A, komanda NATO snaga prelazi sa organizovanog napada na same jedinice RV i kopnene vojske, na borbeni plan – Strateško bombardovanje.

Sledeći korak je odabir metoda koje će se koristiti u napadima. Imajući vazdušnu nadmoć koncepcija se zasnivala na odabiru infrastrukturnih i civilnih meta, na koje će se napadi intezivirati u etapama do nivoa gde bi stanovništu opao moral do te mere  da se izvrši pritisak na državni vrh zarad postizanja mira, ili u drugom slučaju oružanom pobunom naroda koji bi doveo do svrgavanja vlasti. Etape će ujedno biti i najveća novina od drugih primera jer su drugi primeri obično nametani kao dopunsko rešenje što ovde nije slučaj. Treba imati na umu da veliki broj Srba u SAD nije dozvoljavao inicijalnu upotrebu maksimalne sile na civilnom stanovništvu, kao i činjenicu da je internet bio u nastajanju.

Strateško bonbardaovanje na Kosovu i Metohiji

Tehnologija predstavlja treći stupanj na lestvici. Pošto se drugog dana bombardovanja desilo obaranje F117A taktičkog bombardera, i pošto su tokom čitavim 78 dana bombardovanja  jedinice RV i PVO bile operativne, NATO avioni su morali povećati visinu letova. Ipak, tada se pružila prilika da svako bombardovanje civilnih meta prikažu kao kolateralnu štetu ili grešku. Takvih dejstava je bilo ukupno 1390.

    pošto su tokom čitavih 78 dana bombardovanja  jedinice RV i PVO bile operativne, NATO avioni su morali povećati visinu letova

Fleksibilnost se ogleda u tome što se ciljevi prilagodjavaju trenutnoj slici na terenu. NATO avijacija je imala tu mogućnost biranja ciljeva napada uz najmanju verovatnoću gubitka materijala. Kako se uvidelo da je pretpostavka da će celokupna operativnost vojske biti znatno smanjena posle dve nedelje intenzivnog bombardovanja se prikazalo kao kompletan promašaj. Tako da je rezervni plan iz naslova ovog teksta postao primarni. Od 5.og aprila, kada je bombardovan manastir Gračanica, civ. zone – Aleksinac i Vranje, mostovi i komunikacije u Bogojevu i Somboru; počelo je uvođenje u  organizovanu etapu koja je trajala do početka maja.

Dominantan cilj je predstavljala drumska infrastruktura sa telekomunikacionom opremom (televizija), ali se ne sme preskočiti ni 6. april kada su gađani vrtić u Čačku, u Surdulici škola, stambeni kvart u Prizrenu, kao ni 24. april kada je bombardovan Niš i u većoj meri Leskovac. Ideja je jasna, onesposobiti televiziju jedini predajnik informacija da bi se nastavio dalji rad po planu. Druga etapa zasnivala se na pojačanom bombardovanju civilnih ciljeva izmedju ostalogi i Niša kao geostrateškog centra Balkana korišćenjem kasetnih bombi i u više navrata uništavanju stambenih kvartova. Neizostavno je reći da su u ovom period gađane 4 puta i civilne kolone. Period trajao je do sredine maja. Izuzevši do sada rečeno, 14 drugih gradova su trpeli bombardovanje u visoko urbanim zonama uključujući civilne vozove, pošte i dve bolnice.

Nemilosrdnost se ogleda ukoliko protivnik nije moralno poklekao ciljevi moraju da se menjaju. Drugu polovinu maja obeležiće sledeći nivo intenziviranja bombardovanja. Sada su ciljevi elektroenergetska postrojenja Beograda, Niša, Kostolca, Novog Sada, termoelektrane Drmno, Kolubara (Veliki Crljeni), neuspelo Bajina Bašta, a za početak 16. 5. 1999. basen Bor. Kliničko bolnički centar Dragiša Mišović i ostali ciljevi su bili uvod za poslednju etapu koja bi uključivala celokupnu elektroenergetsku mrežu, vodovode i mostove u Beogradu. Ipak da bi plan uspeo potrebna su bila i koordinisana diplomatksa uveravanja da je nemilosrdnost SAD na vrlo visokom nivou. Dejstva su prekinuta 10. juna 1999.

    1.026 objekata infrastrukture, kulture, privrede, zdravstva, obrazovanja bili su meta

1.026 objekata infrastrukture, kulture, privrede, zdravstva, obrazovanja bila su meta. Vrlo visok broj za kolateralnu grešku. Imajući u vidu da je ova strategija korišćena 1942-1944 protiv Nacističke Nemačke, protiv Britanije u drugom delu bombardovanja Luftvafea, strateško bombardovanje sa celokupno potkrepljnim umišljajem se svrstava u najveće zločine protiv čovečnosti. Kao takav, ovaj zločin i njegov umišljaj je mnogo veći od zaobilaženja odluka Saveta Bezbednosti nasumičnog bombardovanja i drugih osnova za terećenje komandanata.

Kategorije:Analize

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *