U samoj dolini reke Eufrat, nedaleko od granice sa Irakom, proteže se jedina preostala teritorija takozvane Islamske države u Siriji. Od nekada teritorije koja se protezala na čak 60 000 kvadratnih milja duž Sirije i Iraka, preostala su samo dva sela, Marašidah i Baguz, površine svega 6 kvadratnih milja. Ova jedva vidljiva oblast predstavlja svega 0,01 % nekadašnjeg kalifata koji je u jednom momentu bio blizu površine Velike Britanije.

Sirijske demokratske snage, većinski sačinjene od kurdske populacije, koju podržava koalicija na čelu sa SAD, vrše konačan proboj na ovaj dobro utvrđeni i branjeni deo, koji leži tik uz samu obalu reke Eufrat.

Militanti mesecima pružaju grčeviti otpor u okolini Hažina. Borbe se vode za svaku moguću ulicu i lokalni put. Čini se da kako su kurdske snage, zajedno sa američkim specijalnim timovima, potiskivali militante ka jugu, tako je sve više rastao očajnički otpor.

To se najbolje videlo po izrazito visokim gubicima na obe strane, ali i u potpunom zastoju čitave operacije. U tim odsudnim momentima, čini se da je najveću ulogu imala američka avijacija koja je slamala otpore militanata, koristeći strateške bombardere poput Rockwell B1-B Lancer.

Veliki problem na početku ofanzive bila je slabo razrađena taktika napada. Kurdi su u početku forsirali napad iz jednog pravca, što je Islamskoj državi ostavljalo prostora za odbranu. Uspešna odbrana militanata vodila je dalje ka pregrupisavanju i kontraofanzivi, koja se u oktobru odigrala u selu Susa.

Poslednji džep Islamske države u provinciji Deir ez Zor

Značajni gubici u ljudstvu na strani koalicionih snaga rezultirali su gubitkom prethodno osvojenih teritorija. Jedini spas bio je udar na džep Islamske države iz dva, pa čak i u nekim momentima iz tri pravca. Od tog momenta militanti su prešli ponovo u defanzivni položaj i postepeno povlačenje praćeno žestokim otporom.

Nakon meseci ratovanja na desnoj obali provincije Deir ez Zor, koji je po mnogo čemu ličio na klasičnu gerilsku borbu, totalni poraz Islamske države pitanje je dana. Čini se da prisustvujemo poslednjim danima frontalne borbe militanata, ali i njihovom potpunom frontalnom slomu. U ovom momentu kurdske milicije napadaju poslednja dva mesta. Sa severa selo Marašidah, a sa juga selo Baguz.

Momenat nakon vazdušnog napada koalicionih snaga u Marašidahu (foto: Aris Roussinus)

Samo tokom jučerašanjeg dana 60 militanata predalo se kurdskim borcima, a dan ranije učinilo je to njih oko 30. Većina džihadista vodila je poreklo iz drugih zemalja, koji su zarad proklamovane ideje o kalifatu došli u Siriju i Irak. Procenjuje se da je od 2014. godine do danas nekoliko desetina hiljada džihadista iz 100 zemalja svoje učešće uzelo u pustošenju i desetkovanju širom Bliskog istoka.

Borci SDF u Hažinu (foto: Aris Roussinos)

Slamanjem otpora militanata, ova dva sela mogla bi u narednih nekoliko dana konačno doći u ruke Sirijskih demokratskih snaga. Međutim, pojedini eksperti analizirajući ovaj front, smatraju da je koncentracija neprijateljskih snaga prilično velika i da će koaliciji trebati čak nekoliko nedelja, kako bi Marašidah i Baguz stavili pod svoju kontrolu.

Islamska država i dalje pretnja

Iako će padom i poslednjih mesta doći konačno do pada samoproklamovanog kalifata, ne znači da će tako samoj Islamskoj državi kao organizaciji doći kraj. Da su militanti ove terorističke organizacije i dalje ozbiljna pretnja govori prošlonedeljni bombaški napad u blizini Al Šadadija u provinciji Hasaka, gde je poginulo četvoro američkih vojnika prilikom rutinske patrole.

Par dana ranije, bombaški napada zbio se i u jednom restoranu u Manbižu gde je poginulo 15 ljudi, uključujući i dva američka vojnika. Sve ovo događa se u momentu kada je već pojedina američka tehnika preko Iraka počela polako da se izvlači iz Sirije nakon što je predsednik SAD Donald Tramp najavio povlačenje svojih 2000 vojnika stacioniranih u toj zemlji.

Posledica bombaškog napada Islasmske države u provinciji Hasaka (foto: Furat)

Koliko je stanje alarmantno u Deir ez Zoru govori i izjava Amedija, portparola Sirijskih demokratskih snaga. Opisujući trenutnu situaciju, on se u jednom momentu osvrnuo i rekao: “ako je Islamska država sposobna da bombaškim napadom u Manbižu deluje na 300 km od svog poslednjeg preostalog džepa, kažite mi, kako mislite da je ta organizacija onda poražena?”.

“Islamska država ima snagu, ima svoje ćelije i njihove spavače koji su se godinama pripremali za ovo. Kazivanje da je ova organizacija poražena, znači nepoznavanje terorizma” , poručio je Amedi, vidljivo razočaran Trampovom odlukom o povlačenju.

Učestali bombaški napadi Islamske države najavljuju još jednu u nizu transformacija ove zloglasne organizacije, koja u ovom momentu ima između 20 000 i 30 000 boraca.

Sve govori u prilog tome da će se preostale glavešine vratiti taktici sličnoj onoj koju Al Kaida primenjuje dugi niz godina. Zasede, atentati, sofisticirani teroristički napadi biće glavna okosnica njihovog budućeg delovanja.

Povlačenjem američkih trupa istočno od Eufrata, stvoriće se prilično plodno tle da Islamska država u širokom obimu primeni novouspostavljenu taktiku, koja bi dalje mogla voditi ka ponovnoj reinkarnaciji samoproklamovanog kalifata.

Kategorije:Sirija

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *