Libijski međunarodni aerodrom Benina, koji se nalazi na nekih 19 km od Bengazija bio je 7. maja pozornica za predstavljanje vojne tehnike Libijske nacionalne armija (LNA) pod komandom feldmašala Halifa Belkasim Haftara. Pored raznovrsnog naoružanja koje smo imali prilike da vidimo, na paradi je marširalo 7000 vojnika, u čast 4. godine od početka takozvane operacija Dostojanstvo.

Reč je o kampanji koje su Haftarove snage 2014. pokrenule protiv islamskih fundamentalista okupljenih oko Saveta revolucionara Bengazija, u cilju preuzimanja Bengazija, nekada sedišta opozicionih grupa protiv Gadafija.

Obeležavanje ove operacije postalo je nekako već tradicionalno i uvreženo kao najveći nacionalni praznik na istoku Libije, teritorije koja se nalazi pod vlašću takozvanog Libijskog predstavničkog doma koji uživa veliku podršku Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Rusije.

General Halifa Haftar na paradi (foto: Oded Berkrowitz)

Uprkos tome što je Halifa Haftar na svojoj GMC limuzini bio najveća zvezda tog dana zbog svog javnog pojavljivanja, nakon špekulacija o njegovoj smrti tokom posete Francuskoj, veliku pažnju privukla je raznovrsna vojna tehnika, uglavnom nasleđena još iz perioda vladavine Muamer el Gadafija.

Modernizovani BRDM-2

Jedna od njih su oklopna izviđačka amfibijska vozila BRDM-2 koja je vojska Libijske Džamahirije imala preko 200 komada. Deo koji je učestvovao na paradi, Češka Republika je 2013. modernizovala, a po svemu sudeći i prodala iz svojih viškova Libiji preko kompanija kao što su Tatra, Ekskalibur, STV Group ili VOP CZ. Do ove transakcije došlo je uprkos ranijim najavama čeških zvaničnika da neće odobriti prodaju naoružanja toj zemlji.

Vozila BRDM-2 na paradi (foto: Media Offce of the General Staff)

T-62, od Čada do Haftara

Tenkovi T-55 i T-62 činili su okosnicu oklopnih snaga na vojnoj paradi, a nekada i Gadafijeve vojske. Tenkove T-62 Libija je prvi put nabavila 1973, kada je kupljeno 150. Tri godine kasnije nabavljeno je još 400 komada, a dodatnih 250 1978. Ovi primerci preživeli su ne samo rat sa Čadom koji je pod smanjenim ili jačim intezitetom trajao od 1978-1987, već i građanski 2011. koji je kulminirao koalicionim bombardovanjem u trajanju od 7 meseci.

Uoči pada Gadafija, Libija je u svom arsenalu imala svega oko 170 T-62. Od ukupne cifre od 900 tenkova T-62, koliko se veruje da je kupljeno 70-ih, procenjuje se da je ostalo u naoružanju oko 70 komada.

Tenk T-62 na paradi pored višeraketnih sistema BM-21 Grad (foto: Media Offce of the General Staff)

Kako bi LNA pokazala da poseduje protivvazdušnu odbranu srednjega dometa, na paradi su uočena dva lansera sa po 3 rakete sa sistema 2K12 Kub zajedno sa radarom 1S91. Da li su oni u funkciji ili su prikazani statično samo za paradu ostaje nepoznanica.

Scud-B, najveće iznenađenje parade

Ono što je najviše privuklo pažnju jeste prisustvo taktičke balističke rakete Scud-B iz 60-ih godina 20. veka. Na pojedinim fotografijama primećeno je prisustvo i raketnog sistema 9K52 Luna-M (poznatija kao: FROG-7) pored vozila MRAP Caiman, što je takođe bilo prilično neočekivano. Ovo je prvi nakon nekoliko godina da su Scud-B i Luna uočene u Libiji.

Početak nabavke balističkih raketa u Libiji datira iz sredine 70-ih. Gadafijev režim nabavio je 1976. oko 80 Scud-B (domet: 300 km) od SSSR, a dve godine kasnije kupljeno je oko 40 Luna (domet max: 70 km). Libija je od samog starta imala probleme sa njihovim održavanjem, posebno Scud-ova. Pored problema sa održavanjem, česti su bili problemi i sa adekvatnim rukovanjem.

Scud-B tokom predstavljanja na paradi (foto: Media Offce of the General Staff)

Oko četiri lansera i određen broj raketa Libija je prodala Iranu 1985 ili 1986. Ukupno gledano, od samog starta Scud je više služio kao sredstvo za zastrašivanje, pre nego kao efektivan sistem. Ovako nešto pokazalo se na delu 14. aprila 1986. godine kada je Libija lansirala dve rakete na italijansko ostrvo Lampeduza, gde se nalazila američka radarska stanica, u znak odmazde zbog američkog bombardovanja Tripolija iste godine. Rakete koje su ispaljene tada iz Libije nisu uspele da dođu do ostrva, već su pale u more.

Pored pokušaja razvoja domaćih raketa poput Al Fateh, Libija je nabavila od Severne Koreje nekoliko Scud-C dometa 500 km. Nakon što se krajem 2003. Libija odrekla takozvanog oružja za masovno uništenje i balističkih projektila iznad 300 km, Scud-C je rashodovan, a zbog kraćeg dometa zadržani su Scud-B i Luna koji su dočekali građanski rat 2011. u prilično lošem stanju zbog neadekvatnog održavanja. Prema izjavama Departmana za odbranu SAD, američko vazduhoplovstvo bombardovalo je tokom kampanje u Libiji Scud-B koji vrlo verovatno već tada nisu bili u funkciji. Meta aviona bila je i Luna. Jedan takav primer dogodio se 8. maja 2011. kada je RAF bombardovao kod Sirta njene lansere.

FROG-7 na aerodromu Benina (foto: Oded Berkrowitz)

Uzimajući sve to u obzir, malo je verovatno da je ovaj jedan „preživeli“ Scud-B zaista operativan. Isto je veliko pitanje i za Lunu o kojoj nemamo informacija da je u nekom skorijem periodu korišćena.

Kategorije:Analize Odbrana

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *