Jedan od najvećih uspeha savremenog načina dizajniranja naoružanja i borbenih sredstava sadržan je u vidu pametne kasetne bombe pod nazivom CBU-105 (Fused Senzor Weapon), čiji razvoj se odvija još od osamdesetih godina prošlog veka. Njen razvoj je postao jedan od prioriteta iz dva razloga. Prvi je bio činjenica da je potrebno smanjiti broj nepotrebnih civilnih žrtava.

CBU-105
CBU-105

Drugi razlog je vezan za ideju koja datira od Drugog svetskog rata, a koji naglašava potragu za što efektivnijim i preciznijim oružjem u borbi protiv neprijatelja, sa naglaskom na uništavanju borbenih vozila. Ovo kompleksno oružje je naizgled ispunilo oba očekivanja.

Struktura i način delovanja:

Struktura, kao i način delovanja ove bombe su veoma složeni. Sačinjena je od deset jedinica podmunicije štap-strukture pod nazivom BLU-108. Svaka jedinica podmunicije u sebi nosi četiri jedinice pametnih projektila koji imaju oblik cilindra nalik pakovima za hokej, što čini ukupno četrdeset ekspozivnih jedinica sposobnih da uništi do četrdeset vozila. Nakon što se bomba odvoji od aviona koji je nosi i započne pad, počinje njena kontrolisana dezintegracija.U toku pada svaka pod jedinica BLU-108, stabilizuje svoju trajektoriju otvaranjem malog padobrana, nakon čega započinje paljenje bočnih mlaznica, da bi se započeo spin.

Šema dejstva CBU-105
Šema dejstva CBU-105

Sledeća etapa je izbacivanje četiri pametna projektila sa zadatkom aktivnog skeniranja područja. Skeniranje se vrši pomoću lasera sa ciljem merenja promena u visini strukture terena, što je jedan od parametara određivanja postojanja protivničkog vozila. Drugi nivo skeniranja, odnosi se na pasivno skeniranje područja u infracrvenom sprektru. Po navodima američke avijacije, upravo je ta komponenta adut mere zaštite civilnog stavnovništva, pošto mikrokontroler pomoću pređašnje programirane identifikacione šeme i predikcije različitih spektralnih odraza, razlikuje borbeno oklopljeno ili neoklopljeno vozilo u odnosu na civilno.

bomba može u teoriji da uništi do četrdeset tenkova, što je praktično jedan oklopno-mehanizovani bataljon.

Po izvršenju zaključavanja cilja, projektil aktivira eksploziv na poleđini i koristeći kinetičku energiju,probija oklop vozila. Imajući u vidu da se reaktivni oklopi kod tenkova, oklopnih transportera i vozila nalaze na prednjim i bočnim delovima, a veoma slabo na gornjim, uništavanje vozila je gotovo sigurno. Još jedan element prevencije kolateralne štete je taj da ukoliko granata ne nađe odgovarajuću metu, izvrši samouništenje u vazduhu, osam sekundi od odvajanja od matice ili na visini od 15 metara. Pri maksimalnoj iskorišćenosti kapaciteta i pravom trenutku upotrebe, bomba može u teoriji da uništi do četrdeset tenkova, što je praktično jedan oklopno-mehanizovani bataljon.

Upotreba:

Svoje vatreno krštenje CBU-105 je imala 2.i 3. aprila 2003. godine tokom operacije “Iračka sloboda”. Združene angloameričke snage su posle onesposobljavanja protiv-vazdušne odbrane i uništenja dela iračke kopnene vojske prilikom napada u pustinji, nastavile dalji prodor ka unutrašnjosti. Položaje za napad na Bagdad, koalicione snage su zauzele do 29. marta.

Svoje vatreno krštenje CBU-105 je imala 2.i 3. aprila 2003. godine tokom operacije “Iračka sloboda”.

Nasuprot njih su se nalazile jedinice Iračke Republikanske Garde sačinjene od “Bagdadske”, “Hamurabi” i “Medina” divizije. Prvog aprila započeli su napadi ka glavnom gradu od strane Petog američkog korpusa. Tokom večeri 2.aprila, prvi put je izveden vazdušni napad, koristeći šest bombi tipa CBU-105, koje su u potpunosti uništile dve dugačke kolone oklopnih vozila i tenkova. Na ovaj način je sprečeno ojačavanje defanzivne linije na pravcu ka Bagdadu, ali još važnije, operativne sposobnosti čitave divizije svedene su na 18% po završetku dejstava. Prema rečima generala Stenlija A. MekKristala, koje je preneo portal američkih vazdušnih snaga, izvedeno je izvanredno bombardovanje u smislu maksimalne precioznosti i sveukupnog efekta na strateškom nivou. Iračani nisu znali o čemu je tačno reč, osim da je bomardovanje bilo izuzetno pogubno za njih.

Montiranje CBU-105 na jurišni avion A-10
Montiranje CBU-105 na jurišni avion A-10

Nesvesnost postojanja oružja ovolikog nivoa preciznosti, koštao je iračke snage još jednog momenta. Naime, na severnom delu Iraka nalazile su se pobunjeničke jedinice Kurda pod nazivom Pešmerga gerila u sadejstvu sa specijalnim jedinicama američke vojske. Cilj je bio vezati deo snaga Iraka putem infiltracije, jer je Turska odustala od pružanja prolaza osvajačkim snagama preko svoje teritorije. Grupacija je započela napredovanje od mesta Taktak na samoj granici sa Turskom, do grada Kirkuk na severu Iraka – bogatog izvorima nafte. Odbrambene položaje severno od grada je držala iračka Petnaesta mehanizovana brigada potpomognuta teškom artiljerijom iz pozadine.

Nemogavši probiti defanzivnu liniju usled delovanja nadmoćnijeg neprijatelja, američki infiltracioni štab Desete specijalne grupe, izdao je naredbu o pozivu vazdušne podrške sa tendencijom ka daljem nastavku operacije i konačnom prodoru. Narednik Jon Najp, odgovoran za pozivanje vazdušne podrške tokom dejstava protiviračkih snaga, izjavio je da je prilikom izviđanja, tokom bombardovanja koje je izvedeno sa strateškog bombardera B-52, video razarajuće dejstvo šesnaest bombi tipa CBU-105.

U roku od šest minuta ove bombe uspele su pokriti celu defanzivnu liniju, koju je mahanizovana brigada držala i uništila veći deo mehanizacije pod njenom komandom. Preživeli bataljon uspeva da izbegne iz bombardovane zone i u narednim danima nastavlja sa pokušajima odbrane magistrale. Impresivan utisak ostavila je činjenica da je šesnaest bombi uspelo, ono za šta bi koalicionoj grupaciji potpomognutoj masivnijim mehanizovanim jedinicama, bilo potrebno više od dve nedelje intenzivnih dejstava. Komanda iračke vojske je zbog gubitaka na severu okrenula pažnju ka tom regionu, misleći da je glavni pravac napada ipak sa te strane, pre nego sa južne.

Posle Drugog svetskog rata, prvi put je upotreba jedne bombe u malom broju, dala doprinos od strateškog značaja.

Pravovremena i pravilna upotreba ove bombe može dati značajne rezultate u više segmenata borbe. Posle Drugog svetskog rata, prvi put je upotreba jedne bombe u malom broju, dala doprinos od strateškog značaja. Sa druge strane, devastirajući efekat koji je njena upotreba imala u kratkom vremenskom periodu, ulila je nepopravljivu dozu straha nedozvolivši neprijatelju mogućnost izbegavanja njenog dejstva.

Takođe,uspeh postignut u Iraku dao je na značaju preciznom selektiranju mete. Sposobnost samouništenja i deaktiviranja upaljača ako segment ne nađe cilj, pružio je osnov za podršku ofanzivnoj sili u kampanji pridobijanja dela stanovništva koji je bio protiv trenutnog režima.Umanjena kolateralna šteta i efektivniji učinak uništavanja tehnike suprotne strane, učvrstio je tvrdnje komandanata da je u pitanju oslobađajuća intervencija. Čak ni društveno protivljenje kod kuće nije dobijalo veću podršku od humanitarnih anti ratnih kampanja.

Dejstvo CBU-105
Dejstvo CBU-105

Sledeći momenat od važnosti za borbena dejstva sadržan je u načinu delovanja jedinica koje izvode taktička bombardovanja. Taktičko bombardovanje je dobilo, ne samo na efikasnosti, nego i efektivnosti. Za ovakav vid delovanja više nisu potrebne masivne grupacije jedinica, nego dobro obučeni timovi koji će označavati protivničke elemente i davati rezultate učinka sa lica mesta.

učinak ovog oružja se može smatrati delimično uspešnim iz vojnopolitičke perpektive.

Sledeća upotreba desila se od strane vazdušnih snaga Saudijske Arabije prilikom bombardovanjapoložaja Huta u susednom Jemenu. Napad se dogodio u aprilu 2015. ali za razliku od 2003. fragmenti bombe koji nisu pronašli metu, nisu ni eksplodirali u vazduhu, niti su se automatski deaktivirali po padu. To je za posledicu imalo mnoštvo civilnih žrtava što je rezultovalo optužbama organizacije za ljudska prava “Human Rights Watch”, da Saudijska Arabija krši zabranu upotrebe kasetnih bombi iz konvencije od 2008. godine.

Zaključak:

Kada se uzmu u obzir uspesi koje je postigla Američka okupaciona snaga u Iraku upotrebom ove bombe, ali i neuspeh Arapske koalicije da minimalizuje civilne žrtve nego, čak naprotiv, da stvori još više neprijatelja u Jemenu, učinak ovog oružja se može smatrati delimično uspešnim iz vojnopolitičke perpektive.  Postoje tvrdnje saudijskih zvaničnika da je kvalitet kupljene opreme niži nego što je za američku avijaciju, stoga morao bi se uzeti u obzir i taj momenat.  Ipak činjenica je da jedna savremena bomba velike preciznosti bez udarne pesnice na terenu niti je efikasna, niti efektivna, i može napraviti veći problem za onoga ko je upotrebljava na svim nivoima delovanja.

 

 

Kategorije:RV i PVO

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *