U ranim jutarnjim časovima po lokalnom vremenu Iranska revolucionarna garda (IRGC) oborila je iznad tesnaca Hormuz američku izviđačku stratešku bespilotnu letelicu RQ-4A Global Hawk odnosno mornaričku varijantu BAMS-D (Broad Area Maritime Surveillance) za prikupljanje obaveštajnih podataka i izviđanje.  

Karakteristike RQ-4 (foto:AP)

Pojedini mediji, poput Fox News, preneli su da se radi o MQ-4C Triton, koja je prvi put od strane Američke ratne mornarice korišćena 2017. godine. Međutim, do sada nije poznato da je ova verzija uopšte locirana na Bliskom istoku. Njegovo prvo raspoređivanje planirano je da bude na ostrvu Gvam na Pacifiku.

Prema snimku koji je objavljen u momentu pisanja ovog teksta, RQ-4 oboren je sa protivvazdušnim raketnim sistemom 3 Hordad, odnosno njegovom raketom Sajad-SD2C razvijenoj na osnovi američke rakete RIM-66.

Protivvazdušni raketni sistem Hordad 3 (foto: Twitter)

Lansiranje rakete na američku bespilotnu letelicu, čija se vrednost procenjuje na oko 100 miliona dolara, predstavlja prvi direktan napad Irana na američke snage.  

Kao razlog za obaranje Iran je naveo američko „kršenje“ vazdušnog prostora, dok sa druge strane SAD tvrde da je letelica bila u međunarodnom vazdušnom prostoru Persijskog zaliva, na nekih 34 km od granice sa Iranom.

Lokacije gde se RQ-4 nalazio u momentu obaranja. Plavi kružić po SAD, crveni po Iranu

IRGC koja je po svojoj strukturi paravojna jedinica i koja odgovara direktno ajatolahu Ali Hameneju rekla je da se RQ-4 u momentu obaranja nalazio iznad okruga Kuhmobarak u južnom delu provincije Hormozgan, što je oko 1200 km jugoistočno od Teherana.  

Ostaje nepoznanica, zašto je američka visoko sofisticirana bespilotna letelica bila u najmanju ruku u blizini granice sa Iranom. Dok SAD očekivano nisu želele da otkriju tačan zadatak ove misije, iranska IRGC iznela je tvrdnje da je poletanje RQ-4 izvršeno iz južnog dela Persijskog zaliva sa ciljem izviđanja luke Čahbahar blizu granice sa Pakistanom.

RQ-4 u vazduhoplovnoj bazi Al Dafra u UAE (foto: U.S. Air Force photo by Airman 1st Class D. Blake Browning)

S obzirom da su u nekoliko navrata od 2016. godine RQ-4 viđene u vazduhoplovnoj bazi Al Dafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima postoji verovatnoća da je RQ-4 upravo poleteo sa te lokacije.

Takođe, ostaje pitanje da li je Iran pre odluke o lansiranju rakete poslao upozorenje bespilotnoj letelici, što je uobičajna praksa pre nego što se operateri na protivvazdušnom sistemu odluče za obaranje.

Prema tvrdnjama američke vojske, Iran je već jednom prošle nedelje iznad Hormuza probao da obori bespilotnu letelicu, ali očigledno neuspešno. 

Početkom meseca, 6. juna šiitska milicija Ansar Allah poznatija kao Huti oborila je iznad Jemena američku bespilotnu letelicu MQ-9 Reaper sa sistemom 2K12 Kub. Ovaj događaj potvrdila je i Američka centralna komanda, koja je pored Huta za ovaj napad optužila Iran zbog pomaganja ovoj miliciji, koja se već godinama bori u građanskom ratu u Jemenu.  

Iran je i ranije tvrdio da je obarao američke bespilotne letelice. Najpoznatiji incident dogodio se u decembru 2011. godine kada je pod nerazjašnjenim okolnostima oborena  RQ-170 Sentinel, upravljana od operatera CIA u cilju izviđanja iranskih nuklearnih postrojenja. Iran je kasnije na osnovu tehnologije dobijene od RQ-170 razvio svoju verziju pod nazivom Saekeh.

Odnosi na ivici sukoba

Nakon poslednjeg slučaja sa RQ-4 možemo reći da su odnosi između Irana i SAD na ivici sukoba. Spirala ka potencijalnom konfliktu započela je prošlogodišnjim povlačenjem SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom koji je potpisan 2015. godine. Nedavno na Bliski istok SAD su poslale strateške bombardere B-52H i nosač aviona Abraham Lincoln sa 70 borbenih aviona u pratnji krstarica i razarača. 

Tanker u plamenu u Omanskom zalivu (foto:AFP)

Situacija je dovedena do usijanja nakon što su japanski i norveški tankeri 13. juna napadnuti u Omanskom zalivu. Prethodno, 12. maja napadnuta su četiri tankera Emirata, Saudijske Arabije i Norveške blizu obale Fudžarjah u Omanskom zalivu.

Američki predsednik Donald Tramp optužio je Iran da stoji iza ovih napada, iako za to ne postoje jasni dokazi. Ko god da je odgovoran za napade, ono što je poznato jeste da se cena sirove nafte nakon poslednjeg incidenta podigla za 3%, pa je tako po barelu iznosila 64 dolara.

Kao odgovor na “neprijateljsko ponašanje” Irana, SAD odlučile su da pošalju dodatnih 1000 vojnika na Bliski istok. Prvobitne brojke iznosile su čak 120 000, koliko bi SAD mogle da pošalju u ovaj region. Zbog sve izraženijih tenzija sa SAD, iranski predsednik Hasan Rohani rekao je da će Teheran nastaviti sa nuklearnim obogaćivanjem, što po njemu ne znači napuštanje nuklearnog sporazuma. 

SAD su otišle i korak dalje, nakon što je New York Times objavio poverljive informacije u kojima se navodi da Kongres i Pentagon poseduju određene podatke koji ukazuju na veze Irana sa terorističkom organizacijom Al Kaida. 

Sa tim u vezi, postoji opasnost da bi Trampova administracija mogla da iskoristi takozvani Akt o autorizaciji iz 2001. godine kako bi se napao Iran zbog veza sa ovom terorističkom organizacijom.

Takođe, ne treba isključiti i mogućnost da Tramp veštački stvara tenziju kako bi za sebe obezbedio još jedan mandat uoči predsedničkih izbora 2020. godine. 

Uprkos pojačanoj retorici sa obe strane, SAD i Iran sasvim sigurno ne žele da uđu u totalni sukob, koji bi mogao da ima ozbiljne posledice ne samo na Bliskom istoku već i šire. U svetu bi se to posebno odrazilo kroz nagli skok nafte s obzirom da kroz tesnac Hormuz godišnje prođe 20% transportovane nafte.

Ukoliko bi došlo do vojne intervencije, Tramp bi pre mogao da se odluči za ograničene vazdušne napade na vitalna vojna i strateška postrojenja Irana. Međutim, i za takav vid akcije, veliko je pitanje da li bi Tramp mogao da dobije podršku ne samo unutar zemlje, već i među evropskim državama koje pokušavaju da očuvaju nuklearnim sporazum postignut sa Iranom. U ovom momentu, čini se da bi takvu akciju jedino podržali Saudijska Arabija i Izrael koje tradicionalno imaju loše odnose sa Iranom. 

Nema sumnje da ukoliko bi SAD napale Iran, Teheran bi u tom slučaju koristio sva raspoloživa sredstva u cilju samoodbrane. Tako bi se uključila ne samo regularna vojska i paravojne formacije u zemlji, već šiitske milicije u Iraku, Siriji, Libanu, pa i Jemenu koji bi mogli napasti ne samo američke položaje na Bliskom istoku, već i Saudijske Arabije i Izraela.

Iran je kroz intenzivnije naoružavanje svojih proksi grupa na Bliskom istoku video priliku da vodi ne samo ofanzivnu, već i defanzivnu strategiju u slučaju eventualnog napada na njenu teritoriju. Tako bi u slučaju potencijalne vojne intervencije, Iran prvenstveno raketama lako mogao simultano da odgovori ne samo sa svoje teritorije, već i iz zemalja u kojima se nalaze njegove šiitske milicije. To bi bez svake sumnje izazvalo nemerljive posledice po čitav region.

Evropska unija, Rusija i regionalni igrač poput Omana pokušaće da smire uzavrele tenzije, kako bi se izbegao sukob koji bi imao nemerljive posledice po čitav region, a i svet u ekonomskom i geopolitičkom pogledu.

Tagovi:
Kategorije:Sukobi u svetu

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *