Sirijski protivvazdušni raketni sistem S-200 oborio je greškom sinoć oko 23h po lokalnom vremenu ruski četvoromotorni turboprop avion Il-20M ( ev. RF-95979) namenjen za elektronsko izviđanje i elektronska protiv-dejstva. Incident se dogodio u trenutku izraelskog bombarovanja ciljeva u Latakiji, Homsu i Hami. U momentu bombardovanja, Il-20 sa 15 članova posade se nalazio iznad Mediterana, na nekih 35 km od sirijske obale, kada je naprasno nestao sa radara.

Avion je u tom momentu bio na izviđačkom zadatku, kako bi u zoni deeskalacije u Idlibu, odredio lokacije skladišta naoružanja i bespilotnih letelica odakle su poletale. Raketu je prema pojedinim informacijama lansirala sirijska baterija locirana u mestu Banijas, nekih 40 km južno od Latakije.

Pravac kretanja Il-20 do momenta obaranja

U početku, ruski zvaničnici optužili su francusku mornarici da stoji iza obaranja, navodeći da je detektovano lansiranje raketa sa fregate Auvergne. Ova fregata klase FREMM opremljena je sa krstarećim raketema MdCN, dok je za delovanje po ciljevima u vazduhu naoružana sa raketama Aster-15. U aprilu, fregata Languedoc, iste klase, učestvovala je u koalicionom bombardovanju Sirije.

Francuska fregata Auvergne (foto: USN)

Kao što se moglo očekivati, portparol Ministarstva odbrane Francuske, pukovnik Patrik Steiger, oglasio se povodom ovog događaja, negirajući bilo kakvu umešanost.

Pre nego što je Rusija izašla sa konačnom potvrdom uzroka nesreće, američka televizija CNN objavila je ekskluzivno vest, pozivajući se na jednog američkog zvaničnika, da je sirijska protivvazdušna odbrana oborila Il-20

Sirijski PVO raketni sistem S-200 (foto: SAA)

Nakon što se ova vest pojavila, portparol MO Ruske Federacije Igor Konašenkov izašao je sa saopštenjem da je sirijski raketni sistem S-200 greškom pogodio  Il-20M, pokušavajući da obori četiri aviona F-16 koji su u tom momentu bombardovali Siriju. Konašenkov je optužio Izrael, jer su prema njegovim rečima, koristili ruski avion kao zaklon prilikom vazdušnih napada sa bombama SDB (Small Diameter Bomb) GBU-39.

Prema tvrdnjama Konašenka, Izrael je svega minut pre napada na Siriju obavestio ruske snage da će doći do bombardovanja, čime je bilo ostavljeno malo vremena da se posada izvuče iz vazdušnog prostora gde se odvijala razmena vatre. Pre nego što se saznalo za obaranje, provladini mediji tvrdili su kako je sirijska protivvazdušna odbrana odgovorila na izraelsko bombardovanje, “oborivši značajan broj projektila”.

Predsednik Vladimir Putin oglasio se nakon obaranja, naglasivši da je od suštinske važnosti da se ozbiljno razjasne okolnosti pod kojima se tragedija odigrala. U svojoj izjavi on nije dao neke nove detalje koji bi pomogli u boljem razumevanju ovog slučaja. Upitan da prokomentariše sličnost sa turskim obaranjem, rekao je da taj događaj ne treba porediti, jer je tada turski lovac namerno oborio Su-24, dok je ovde u pitanju niz tragičnih slučajnosti.

Poletanje izraelskog F-16 sa GBU-39 (foto: IDF)

U telefonskom razgovoru sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom izraelski premijer Benjamin Netanijahu izrazio je saučešće zbog pogibije posade Il-20, optužujući sirijske vlasti da su odgovorne za obaranje. Netanjahu je potvrdio važnost nastavka saradnje između te dve zemlje na prostoru Sirije.

Pojačana aktivnost Izrael oko Latakije

U poslednjih nekoliko nedelja Izrael je u nekoliko navrata bombardovao položaje u Siriji, najčešće su to bile mete oko međunarodnog aerodroma u Damasku, gde se nalaze skladišta naoružanja i neki proizvodni pogoni pod kontrolom Irana.

Izrael je retko bombardovao oblasti oko Latakije, najviše zbog velikog prisustva ruskih snaga u toj oblasti, gde se ujedno nalazi i vazduhoplovna baza Hmejmim, kao i luka Tartus. Međutim, u poslednje vreme bila je evidentna pojačana aktivnost Izraela i u ovoj oblasti.

Posledica izraelskog napada kod Masjafa 4. septembra (foto: Twiter)

Posebno je došlo do izražaja nakon objavljivanja satelitskih snimaka kompanije ImageSat International o prisustvu fabrike za proizvodnju raketa u mestu Vadi al Ujun kojom navodno upravlja Iran. Ubrzo nakon toga usledilo je izraelsko bombardovanje lokacija između istraživačkog centra Masjafa i Vadi al Ujuna.

Vazdušne akcije Izrael je najčešće izvodio izvan prostora Sirije, uglavnom su to bili letovi iz vazdušnog prostora Libana. Tako je bilo i u ovom poslednjem slučaju, sve u cilju izbegavanja gubitaka, poput onog u februaru kada je Sirija sa S-200 oborila F-16. Bio je to prvi put da je izraelsko ratno vazduhoplovstvo izgubilo borbeni avion od početka građanskog rata u Siriji. Zanimljivo je napomenuti da je Izrael vrlo često za bombardovanje koristio avione F-16 i navođene bombe GBU-39 koje su prilično efikasne za ovakav način izvođenja zadataka izvan neprijateljskog vazdušnog prostora.

Obaranje ruskog Il-20 neće pogoršati bilateralne odnose Rusije i Izraela

Kada je reč o političkim implikacijama nakon obaranja Il-20, možemo reći da sasvim sigurno neće doći do pogorošavanja odnosa između Rusije i Izraela. To se već sada može naslutiti nakon današnje izjave Vladimira  Putina koji je rekao da je reč o nizu slučajnih okolnosti koje su dovele do tragedije i da nije za porediti sa turskim obaranjem Su-24. Rusija vidi Izrael kao bitnog strateškog partnera na Bliskom istoku, koji po mnogim pitanjima ne zaostaje mnogo za Sirijom. Moskva je, takođe, svesna da je samo uz blisku saradnju sa Izraelom moguće rešiti sirijski problem.

Iz tog razloga, Rusija je prećutno odobravala bombardovanje meta po Siriji, kojih je u poslednjih skoro dve godine bilo preko 200. Istina, u većini slučajeva bili su to iranski odnosno položaji Hezbolaha koji se nalaze relativno blizu granice sa Izraelom. Global Defence je ranije u svojim analizama isticao da je sirijska vojska odnosno civilno stanovništvo kolateralna šteta iranskog prisustva u toj zemlji. Ovoga puta, kao kolateralna šteta našla se i  Rusija nakon sirijskog obaranja Il-20, s obzirom da su izraelski avioni ponovo poleteli ka Siriji ne zbog Sirijske arapske armije već zbog Irana.

Izrael bi sasvim sigurno prestao sa bombardovanjem, dok bi na duže staze bio spreman da prihvati ostanaka Asada na vlasti, ukoliko bi se Iran i Hezbolah povukli iz Sirije.  Nakon slučaja sa Il-20, u nekom skorijem periodu možemo očekivati da će Izrael smanjiti intezitet napada na Siriju, što će samo pomoći Iranu da slobodnije sprovodi svoju politiku u Siriji.

Na drugoj strani, Rusija će ovo obaranje iskoristiti da pojača svoje prisustvo u priobalnom delu Sirije dovlačenjem dodatnih snaga u bazu Hmejmim. Takođe, ne treba očekivati bilo kakvo pogoršavanje odnosa sa režimom u Damasku zbog ovog prilično nesmotrenog poteza posade na bateriji S-200. Kao u slučaju sa Turskom, geostrateški interesi preovladaće nad “običnim” ljudskim gubicima.

Kategorije:Sirija

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *