U prethodnoj analizi objavljenoj na stranici Global Defence najavljeno je da će nakon sloma najveće pobunjičke enklave oko istočne Gute cilj Sirijske Arapske Armije (u daljem tekstu: SAA) i saveznika biti osvajanje kampa Jarmuk na jugu Damaska kao i čišćenje džepova istočno od Damska, u okolini gradova Dumajir i Žajrud. Manje od 24h nakon objave tog teksta ofanziva na Jarmuk otpočela je svom snagom, dok su se druga dva džepa predala gotovo bez okršaja, u zamenu za evakuaciju pobunjenika i njihovih porodica u Idlib, poslednju pokrajinu pod kontrolom opozicije.

Uvod

Brz slom velikih džepova pobunjeničkog otpora istočno od Damaska koje je predvodio Žeiš Al-Islam (Jaysh Al-Islam, Armija Islama, arap.prim.aut) iznenadio je čak i stručnu javnost, koja je očekivala veći otpor posebno od džepa u istočnoj Guti koji se držao preko 6 godina uprkos mnogim ofanzivama Asadovih snaga. Pad ovog džepa shodno tome, predstavljao je ne samo veliki vojno-politički poraz za razne frakcije tzv. Slobodno Sirijske Armije (FSA, Free Syrian Army , eng. prim. aut) već i gubitak velikog moralnog oslonca i dobre propagandne osnove. Shodno tome, brza predaja preostala dva džepa bila je iznuđen potez u situaciji u kojoj pobunjenici nisu mogli mnogo čemu da se nadaju.

Bitno je takođe navesti i da je prilikom oslobođanja ova dva džepa zaplenjena frapantna količina municije i naoružanja koju su pripadnici FSA i HTS (Hayat Tahrir Al-Sham, Hajat Tahrir Aš-Šam, Organizacija za oslobođenje Levanta arap. prim. aut) ostavili za sobom. Ovo takođe govori u prilog da su pobunjeničke frakcije u JI Siriji definitivno slomljene, jer sem teritorija i ljudstva nemaju više ni velike količine vojne tehnike koja im je omogućavala višegodišnji otpor.

Povlačenje pobunjenika i njihovih porodica iz džepa kod Gute (preuzeto sa : voanews.com)

Poslednje teritorije u jugozapadnoj Siriji pod kontrolom pobunjenika (sa izuzetkom krajnjeg juga Sirije gde FSA drži veći deo pokrajine Dara’a) su naselja Babila i Beit Sahm istočno od kampa Jarmuk, i malo naselje Kadam zapadno od kampa Jarmuk pod kontrolom HTS. Ako uzmemo u obzir da se FSA u južnom Damasku od početka ofanzive ne bori protiv SAA zbog po svemu sudeći prethodnog dogovora sa sirijskim vlastima o deportaciji militanata i njihovih proodica u Idlib, ozbiljan otpor svodi se na borce ID u okolini kampa Jarmuk i naselja Hažar Al-Asvad uz ne više od 200 boraca HTS koji drže pod kontrolom kvart Kadam.

Bez ikakvih realnih mogućnosti da pruže dugotrajni otpor, a sa predstojećim iseljavanjem pripadnika FSA u Idlib što će ih ostaviti okružene sa sve četri strane, borci ID i HTS nemaju nikakve realne šanse na duge staze a njihov slom označiće i konačno oslobođenje celog šireg rejona Damaska.

Homs u građanskom ratu

Zajedno sa Dara’aom , Homs je bio jedan od prvih epicentara revolucije, sa velikim protestima protiv vlade Bašara Al-Asada već krajem marta 2011. godine. I dok je SAA uspela da makar privremeno uguši pobunu u Dara’ai opsežnim vojnim operacijama u mnogo većem Homsu, trećem najvećem sirijskom gradu sa gotovo 700 000 stanovnika i oštrim podelama između Alavita i Sunita, to je bilo gotovo nemoguće i situacija se do jula meseca pretvorila u sukob ograničenih razmera. Do novembra 2011. godine grad je bio u stanju kompletnog civilnog rata, sa kontrolnim punktovima SAA i FSA na svim stranama, iako su državne snage kontrolisale i dalje 85% grada. Veliki broj prebega iz redova SAA uz stalna ubistva kadrova iz zasede dovela je do toga da snage SAA u gradu iako stabilne u teritorijalnom smislu budu praktično onemogućene za ozbiljne operacije, a sukobi su postali toliko intenzivni da je samo u jednom danu, 5. decembra 2011. prijavljeno na obe strane ukupno 61 poignulih i preko 200 ranjenih.

Neuspešni pokušaj primirja

Početkom decembra 2011. predstavnici Arapske Lige dogovorili su sa vlastima u Damasku privremeno primirje i demilitarizaciju Homsa. Ovaj dogovor obavezivao je SAA da povuče tenkove i svo teško naoružanje sa fronta i da obustavi vazdušne napade oko Homsa ali granatiranje se nastavilo skoro svakodnevno. Međusobni sukobi su svedeni na minimum, međutim već 4. januara 2012. portparol pobunjeničkih grupa okupljenih oko FSA izjavio je da je primirje koje je izdejstvovala Arapska Liga nezakonito i da ga pobunjeničke grupe odbacuju. Do kraja meseca ceo grad je ponovo utonuo u civilni rat nezapamćenih razmera.

Prva ofanziva na Homs i okruženje grada

U noć 3. februara 2012. godine SAA je otpočela višednevno granatiranje, raketiranje i bombardovanje Homsa. U isto vreme, pojačanja iz Damaska u vidu 4 000 pripadnika raznih elitnih jedinica Republikanske Garde zajedno sa 150 tenkova i oklopnih vozila krenuli su ka Homsu. U narednim danima bombardovanje državnih snaga fokusiralo se na naselje Baba Amr koje je bilo uporište boraca FSA. Shvatajući da je ofanziva na ovo naselje neizbežna, snage FSA rasporedile su skoro svu svoju tešku borbenu tehniku po obodima Baba Amra. Prvi probni napadi počeli su 11. februara, sa namerom da se ispita snaga pobunjenika kao i razmeštaj i taktika upotrebe tehnike.

Vojnici SAA u borbama u urbanom delu Homsa (fotografija preuzeta sa : breakingnews.sy)

Do 28. februara, teritorija Homsa pod kontrolom FSA – nešto manje od 20% teritorije grada – skroz je odsečena od spoljašnjeg sveta, bez struje i vode, a izviđačke jedinice SAA uništile su sve tunele kojim su pobunjenici održavali vezu sa ostatkom teritorija pod njihovom kontrolom. Sledećeg dana vođstvo FSA povuklo se iz naselja Baba Amr, a 1. marta započela je ofanziva. Do kraja dana SAA je kontrolisala ceo kvart, a u borbama je prema navodima FSA od 250 njihovih boraca koji su branili kvart život izgubilo 114, predstavljajući tako do tada najveći poraz koji je FSA pretrpela u jednom danu. 24. marta borci FSA pod pritiskom SAA povukli su se iz naselja Bab Saba’a, koje je SAA potom preuzela 26. marta.

Do kraja marta borbe su se nastavile sa manjim ili većim intenzitetom a SAA je izvela par probnih napada na naselja Karm Al-Zejtun i Kalidija sa ograničenim uspehom.

Drugi pokušaj primirja i druga ofanziva na Homs

14. aprila 2012. godine UN su proglasile aktivnim primirje koje su navodno trebale da poštuju obe strane u građanskom ratu. Istog dana međutim, SAA je otpočela granatiranje i bombardovanje naselja Kalidija, Bajada i Kusor u severnom Homsu. Dva dana kasnije u napadu SAA je zauzela oko polovinu naselja Kalidija ali je odbijena u napadu na drugim frontovima. Do 20. aprila situacija je postala neizdrživa i komandujući kadar FSA razmišljao je o kompletnom povlačenju snaga iz Homsa. Vođa pobunjeničke grupe ,,Brigada Faruk“ izjavio je da je samo njegova jedinica od avgusta 2011. do kraja marta 2012. izgubila preko 2000 boraca.

Krajem aprila pripadnici UN prijavili su ,,neuobičajen pad u intenzitetu borbi“. Obe strane su bile iscrpljene sukobima i u nemogućnosti da dalje napreduju – FSA zbog činjenice da su u kompletnom okruženju, a SAA zbog razvoja situacije na drugom frontovima i eskalacije pobune širom Sirije. Istina, opasnost od snajpera i povremenih nasumičnih ganatiranja je postojala ali sve velike operacije su zaustavljene. Ovakvo stanje održalo se do kraja maja 2012. godine.

Sirijski vojnici na oklopnom vozilu BMP-1 u toku borbi za urbani centar Homsa (fotografija preuzeta sa : time.com)

8. juna 2012. godine SAA je otpočela masovno granatiranje naselja Kalidija, a a kasnije u toku dana otpočeo je i kopneni napad. Četiri dana kasnije pobunjenici su zauzeli vazduhoplovnu PVO bazu severno od Homsa, pljačkajući oružije i municiju. Ubrzo nakon toga međutim, SAA je bombardovala bazu i povratila kontrolu kratkim ali efektivnim kontra-napadom. Do 17. juna ofanziva državnih snaga je dostigla vrhunac sa svakodnevnim granatiranjem i bombardovanjem iz vazduha, dok su se borbe na kopnu vodile oko naselja Kalidija, Karabis, Bajada i oko Starog Homsa.

Međutim situacija je do kraja jula 2012. došla u pat poziciju – snage FSA nisu mogle da napreduju ali ni snage SAA nisu mogle da potisnu snage FSA. Obračuni oko kontrolnih tačaka i fiktivnih granica između naselja nastavili su se do kraja avgusta i početka septembra sa promenljivim uspehom na obe strane.

Treća i četvrta ofanziva na Homs – razdvajanje Starog Homsa od Kalidije

Nakon neuspešne ofanzive juna meseca, posle tri dana neprekidnog bombardovanja državne snage su 8. oktobra 2012. započele treću i do tad najveću ofanzivu na grad Homs. Uz pomoć libanskog Hezbolaha, državne snage su uspele da se probiju dublje u kvart Kalidija odakle su snage FSA pod pritiskom vazdušnih napada i artiljerije morale da se povuku. Sa druge strane uprkos upornim napadima državnih snaga naselje Al-Kusajr je ostalo pod kontrolom FSA. Do sredine decembra, koristeći kombinaciju nemilosrdnog bombardovanja sa zemlje i iz vazduha i pritiska na određene tačke otpora državne snage kontrolisale su ceo urbani deo Homsa sa izuzetkom naselja Stari Homs i Kalidija.

Uništenje nakon meseci bombardovanja i granatiranja u naselju Al-Kalidija (fotografija preuzeta sa Al-Masdar news)

Već 15 januara 2013. godine državne snage započele su još jedan sveopšti napad na snage FSA u Homsu. Nakon početnih uspeha međutim, inflitracije i kontra-napadi snaga FSA doveli su do toga da napadi izgube oštrinu. Pobunjenici iz susednog grada Kusajr izveli su niz ofanziva na državne snage da bi popustili pritisak na teritorije Homsa pod kontrolom njihovih saboraca. 14. februara državne snage su oslobodile naselja Džobar i Kafr Aja ali su zauzvrat izgubile kontrolu nad naseljem Karabis nakon neočekivane kontra-ofanzive snaga FSA. Iako se ova ofanziva tehnički završila bez vidljivih rezultata jer su obe strane dobile i izgubile određene teritorije, u suštini ovaj napad je označio ključnu prekretnicu jer je doveo snage FSA do kritično niskog nivoa municije i medicinskih zaliha, što će se pokazati u narednim mesecima kao odlučujući faktor u obračunima sa državnim snagama. Koristeći činjenicu da pobunjenici mogu da pruže samo ograničen otpor, državne snage su uz pomoć Hezbollaha osvojile naselje Vadi Al-Sajeh, odsekavši tako kopnenu vezu između naselja Stari Homs i Kalidija, ostavljajući snage FSA kompletno okružene u dva mala džepa.

Peta ofanziva na Homs – oslobođenje Kalidije i opsada Starog Homsa

Koristeći činjenicu da su pozicije FSA oslabljene, te da je situacija u okruženim džepovima iz dana u dan sve očajnija, kao i činjenicu da su državne snage osvojile grad Al-Kajartan jugoistočno od Homsa što je osetno promenilo odnos snaga u pokrajini, SAA je 29. juna 2013. pokrenula sveopšti napad na naselje Kalidija. Uz svesrdnu pomoć artiljerije i RV, borci SAA i raznih pro-iranskih milicija – među kojima je Hezbollah sa 1500 boraca na tom ratištu odigrao daleko najveću ulogu – polako su zgradu po zgradu i ulicu po ulicu osvajali naselje Kalidija.

Nedostatak municije i ispravnog naoružanja otežavao je poziciju FSA koja se pod ogromnim pritiskom iz dana u dan povlačila. O intenzitetu napada govori i činjenica da je 70% građevina u naselju Kalidija uništeno ili oštećeno do te mere da više nisu bile sigurne za upotrebu. 29. jula, tačno mesec dana nakon početka ofanzive, državne snage preuzele su kontrolu nad naseljem Kalidija ostavivši tako pod kontrolom pobunjenika samo Stari Homs, i naselje Al-Va’aer koje se doduše nalazilo van urbanog centra Homsa.

Stanje u Homsu nakon oslobađanja naselja Al-Kalidija – zelena boja pokazuje da je pod kontrolom pobunjenika samo stari grad i naselje Al-Va’er (fotografija preuzeta sa : iaffairscanada.com)

Nakon reorganizacije u avgustu, u septembru je otpočeo napad ili bolje reći agresivna opsada Starog Homsa. Procena izneta na dan 21. septembra je da je oko 3000 ljudi – boraca i civila – u okruženju u Starom Homsu. Do kraja septembra SAA je postigla sporazum sa nizom naselja u okolini Homsa o primirju, ali ništa od ovoga nije pomoglo u prekidu opsade džepa kod Starog Homsa. 14. oktobra pojavile su se glasine o potencijalnom primirju i iseljavanju militanata iz Starog Homsa u Idlib, međutim vojne akcije su se nastavile u narednih mesec dana. Krajem novembra dostigle su vrhunac, i samo u jednom danu u obračunu sa državnim snagama poginulo je 63 pripadnika FSA. Napadi SAA nastavili su se do kraja godine, ali bez većih napredovanja.

Evakuacija iz Starog Homsa – šesta i poslednja ofanziva na Homs

Nakon iscrpljujuće opsade Starog Homsa, 17. februara 2014. godine potpisano je trodnevno primirje sa ciljem da se što više civila evakuiše iz oblasti starog grada. U narednih mesec dana oko polovina populacije Starog Homsa je otišla u enklavu severno od grada, ostavljajući iza sebe oko 1500 ljudi , oko 500 boraca i 1000 civila. 10. aprila SAA je nastavila ofanzivu punom snagom. Pobunjenici su pokušali da sprovedu kontraofanzivu 19. aprila ali do kraja dana državne snage su preokrenule situaciju u svoju korist, potiskujući FSA dublje ka starom gradu. Do 22. aprila situacija je postala neizdrživa i pojavile su se prve indikacije internih sukoba među frakcijama u Starom Homsu. Naime, određeni broj boraca, koji su poreklom iz jezgra militantnih grupa FSA hteo je da se preda ili iseli u enklavu severno od Homsa, dok je drugi deo boraca, lojalan Džabat Al-Nusri hteo da ostane i da se bori do smrti.

Ova druga grupacija između ostalog sprovela je dvostruki napad automobilom-bombom u naselju Abasija u okrugu Zahra (koji je bio pod kontrolom SAA) 29. aprila usmrtivši tom prilikom 168 osoba, od čega 147 civila. Nakon ovog masakra, bombardovanje Starog Homsa i napadi sa zemlje su se intenzivirali do te mere, da su pobunjenici bili prinuđeni da potpišu primirje i dogovor o iseljenju 2. maja. U zamenu za siguran prolaz do enklave na severu pokrajine Homs, pripadnici FSA obećali su da će kroz svoju teritoriju propustiti konvoj sa potrepštinama do dva većinski šiitska naselja Fua i Kefraja na severu Idliba koja su bila u potpunom okruženju mahom snaga Džabat Al-Nusre ali i određenih frakcija FSA. Zbog odbijanja pripadnika Džabat Al-Nusre da propuste ove konvoje do Fue i Kefraje, evakuacija iz Starog Homsa potrajala je do 9. maja, sve dok napokon konvoji za snabdevanje nisu pušteni do šiitskih naselja a zauzvrat poslednja grupa pobunjenika i njihovih porodica preseljena u severni Homs.

Opsada Al-Va’era i konačno oslobođenje grada

Poslednja grupa pobunjenika njihovih porodica i simpatizera koji nisu hteli da se predaju ili isele, koncentrisali su se u severozapadnom predgrađu Homsa pod imenom Al-Va’er. Nakon više od dve godine teške i iscrpljujuće opsade, 12. septembra 2016. godine pobunjenici su pristali na iseljenje u severni Homs međutim dogovor je otkazan početkom novembra, i krajem meseca otpočeli su ponovo napadi na predgrađe. Drugi dogovor postignut je 13. februara 2017. uz posredovanje Rusije da se svi pobunjenici i njihove porodice isele u grad Džarablus na severu pokrajine Alepo, na samoj granici sa Turskom .

Evakuacija pobunjenika i njihovih porodica iz naselja Al-Va’er (fotografija preuzeta sa anadoluagency.com.tr)

Iseljavanja su započela 18. marta a poslednji autobusi napustili su Al-Va’er 21. maja. Ukupno je oko 5500 ljudi napustilo Al-Va’er od čega skoro 1500 militanta. Oko 1150 pobunjenika izabralo je amnestiju i ostalo da živi na teritorijama pod kontrolom državnih snaga. Ovim potezom je konačno, kompletna urbana teritorija grada Homs stavljena pod kontrolu državnih snaga.

Severni Homs i buduće operacije SAA

Poslednja velika koncentracija boraca FSA i HTS u celoj pokrajini Homs – sa izuzetkom pustinjskog predela oko koalcione baze kod mesta At-Tanf vrlo male strateške i političke važnosti – predstavlja džep severno od grada Homsa. Ovaj džep, površine preko 900 kvadratnih kilometara ima najmanje 10 000 civila i nepoznat broj boraca, neki navodi tvrde čak i preko 5000. Počevši još od 22. aprila vojno krilo Sirijske Socijal-Nacionalističke Partije (SSNP) uz pomoć lokalnog NDF-a izvelo je niz napada na istoku ovog džepa u pokušaju da ,,ispipa“ odbranu pobunjenika i njihove taktike. 25. aprila SAA se priključila ovim napadima a prva velika pojačanja krenula su iz Damaska i istočnog Kalamuna ka Homsu 27. aprila i to pripadnici 4. Oklopno Mehanizovane Brigade, pripadnici Ba’ath Legije Petog korpusa SAA kao i pripadnici elitni jedinice Tigrovi (Al-Quwat Al-Nimr, arap. prim. aut.) naoružani, ironično, oruđem zarobljenim od FSA i HTS prilikom oslobađanja džepova istočno od Damaska u prethodnim nedeljama. 28. aprila započela su obimna granatiranja i bombardovanja kao uvertira u napad koji je sad samo pitanje dana.

Pripadnici SAA/NDF granatriaju džep na severu Homsa automatskim topom S-60 kalibra 57mm montiranim na šasiju civilnog kamiona (foto by : Ivan Sidorenko)

U toku pisanja ovog teksta, granatiranje i raketiranje džepa traje neprekidno, a pristgle su prve vesti o spontanim predajama manjih grupa pobunjenika u određenim graničnim mestima. Gotovo izvesno je da će napad na severni Homs pratiti šablon koji je korišten prilikom slamanja prethodnih mesta otpora pobunjenika – neprekidno bombardovanje sa zemlje i iz vazduha u trajanju od 3 do 5 dana omogući će raspoređivanje državnih snaga na ključne pozicije za napad. Iz dosadašnjeg iskustva, napadi ovih razmera počinjali su uglavnom ne kasnije od 5 dana nakon početka artiljerijske i pripreme iz vazduha.

U prvim fazama napada razne pro-vladine milicije i NDF pokušavaće da probiju linije pobunjenika, dok će glavnina snaga SAA koristiti svu raspoloživu vatrenu moć da eliminiše uporne tačke i koncentraciju otpora pobunjeničkih snaga koje će morati da otkriju svoje položaje jednom kad kopneni napad počne. Ovakvu taktiku SAA je razvila upravo nakon druge ofanzive na Homs 2012. godine a kao odgovor na velike gubitke koje je tada pretrpela kai posledicu klasičnog frontalnog napada.

Džep kod severnog Homsa na dan 29.04.2018 (fotografija preuzeta sa liveuamap.com)

Nema sumnje da će napad naterati mnoga naselja i gradove da potpišu primirje i napuste ovaj džep, što je jedna od taktika koju SAA forsira u zatvaranju džepova, smanjujući tako potreban vojni napor da se neprijatelj porazi. Ovako nešto videli smo pre samo par nedelja kada su se dva velika i dobro naoružana džepa istočno od Damaska predala bukvalno bez ispaljenog metka. Upravo ovaj događaj omogućio je da ofanziva na severni Homs započne tako brzo nakon slamanja istočne Gute i paralelno sa ofanzivom na kamp Jarmuk.

Poučene prethodnim gorkim iskustvima, snage SAA preventivno su bombardovale položaje FSA i HTS u južnom Idlibu i severnoj Hami, u pokušaju da onemogući koncetrisanje pobunjenika za potencijalni kontra-napad koji bi smanjio pritisak na severni Homs. Ovi položaji pobunjenika ujedno predstavljaju i najbliže saveznike onima u džepu kod severnog Homsa – između dve teritorije ima oko 50km.

Zaključak

Bez ikakve sumnje, napad na severni Homs predstavlja konačnu pozornicu u nizu prolećnih ofanziva državnih snaga na pobunjenike. Bez obzira na brojke i upornost branitelja, džep kod severnog Homsa je predodređen da padne, suočen sa neuporedivom većom vojnom silom i pretnjom totalnog uništenja. Kao što smo videli iz primera istočne Gute za koju su čak i najpesimističnija predviđanja očekivala nedelje i čak mesece otpora, pobunjenici nisu više u stanju da drže velike teritorije u okruženju dugo pod svojom kontrolom, a bez finansiranja i tehničke pomoći SAD koja je svoj fokus prebacila na SDF (Syrian Democratic Forces – Sirijske Demokratske Snage, eng.prim.aut.) , labavu koalciju arapskih pobunjenika okupljenih oko većinski kurdskih snaga.

Nazire se činjenica da su slavni dani pobune i velikih vojnih pobeda protiv državnih snaga odavno prošli, te da je evakuacija u Idlib postala sumorna realnost koju sve više i više pobunjeničkih frakcija prihvata radije nego borbu sa snagama Bašara Al-Asada. Nakon oslobođenja ovog džepa, te iseljenja pripadnika FSA iz južnog Damaska u Idlib, dve najbliže teritorije koje kontrolišu pobunjenici biće razdvojene više od 200km – nesumnjivo, ubedljiva pobeda za Damask i uvod u dalje ofanzive na jugu zemlje i kolevku pobune – grad Dara’au.

Kategorije:Analize

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *