Dok se turska vojska priprema da umaršira na sever Sirije, američke trupe koje su tamo stacionirane počele su svoje povlačenje.  Predsednik Donald Tramp nakon telefonskog razgovora sa turskim kolegom Redžepom Tajipom Erdoganom odlučio je da svoje vojnike povuče sa severoistoka Sirije, ostavljajući tako put ka dugo iščekivanoj operaciji turskih snaga protiv Sirijskih demokratskih snaga (SDF), većinski sastavljenih od Kurda.

Da ovo nije još jedna u nizu  Trampovih spinova govore pojedini snimci koji jasno ukazuju da su se američke snage povukle sa dve osmatračke pozicije u Tal Abijadu i Ras Al Aina na granici sa Turskom, kao i  nešto južnije iz svoje baze u Mabruku.   

Napušteni objekti od strane SAD (foto: LiveUMap)

Trampova odluka da povuče svoje vojnike sa severa Sirije i da zeleno svetlo Turskoj da započne operaciju protiv Kurda predstavlja nesumnjivo značajan zaokret u spoljnoj politici SAD ne samo prema Kurdima, već i prema celokupnoj Siriji.

Kurdi su bili ključan saveznik SAD u borbi protiv Islamske države (ID) od Kobanea pa sve do poslednjeg džepa militanata u Bahuzu, malom mestu na obali Eufrata u provinciji Deir ez Zor. Procenjuje se da je u svim tim borbama svoje živote dalo oko 10 000 Kurda i arapskih plemena u okviru koalicije SDF. Vojnički poraz ID nakon svega pokrenuo je talas nagoveštaja da bi SAD u jednom momentu mogle da ostave Kurde na cedilu, pošto je zadak protiv ID navodno uspešno obavljen.

Najavu o američkom povlačenju Kurdi su dočekali sa velikim negodovanjem, protestujući duž puta kojim je prolazila kolona američkih oklopnih vozila sa ukrcanim vojnicima. Sve su izgledi da za Kurde dolaze teški dani za koje je nesumnjivo odgovoran njihov ključni saveznik, SAD. 

Napuštena osmatračka pozicija SAD na granici sa Turskom (foto: LiveUMap)

Odluka Trampa da povuče svoje trupe donesena je očigledno uprkos protivljenju čelnika u Pentagonu i State Department-u, koji su zagovarali zadržavanje malog broja vojnika na severu Sirije, kako bi se preventivno delovalo protiv ćelija ID koje su u značajnom broju prisutne na tom prostoru. Pored eliminisanja ID, ove jedinice trebale bi da budu i neki faktor odvaraćanja od uticaja Rusije i Irana u Deir ez Zoru.

Koliko je vojnika u ovom momentu nije baš najjasnije, brojke se kreću između 100 i 150. Nejasno je i to da li će oni biti samo relocirani u južnije delove Sirije ili će čak biti vraćeni u SAD. Još prošlog decembra Tramp je obznanio da će u potpunosti povući svih 2000 vojnika iz Sirije, ali je pod pritiskom Pentagona, obaveštajnih oficira i diplomata odustao, makar na neko vreme, od takve odluke. Kurdi su pozdravili takvu odluku tada, jer su znali da su za neki period kupili vreme.

Sada, kada je jasno da će Tramp izvući svoje snage duž granice sa Turskom, jasno je da su Kurdi ostavljeni na milost i nemilost Turskoj, koja njihov YPG pokret smatra terorističkom organizacijom u dubokoj sprezi sa PKK. Erdogan želi da istraje u formiranju takozvane „bufer zone“  koja bi trebala da se proteže 30 km unutar teritorije Sirije u celokupnoj dužini od skoro 500 km.  

Da je početak takve operacije u preostalom delu Sirije pitanje dana govori i poslednja informacija da su turski borbeni avioni bombardovali položaje Kurda kod Hasake. U istom momentu, turski tenkovi približavaju se granici sa Sirijom, čekajući komandu da umarširaju na susednu teritoriju.

Protest Kurda u Siriji protiv povlačenja SAD (foto: LiveUMap)

Kurdi su želeli po svaku cenu da izbegnu konflikt sa Turskom. Njihove jedinice u proteklom periodu povukle su se sa mnogih lokacija, uništivši svoje fortifikacije za sobom. Dodatne tenzije ublažavale su i zajedničke kopnene i vazduhoplovne patrole sprovođene od avgusta. Od prošle nedelje bilo je izvesno da je turska intervencija neminovna. Pojedini američki zvaničnici pokušali su da odvrate Erdogana od takvog plana, ali kako stvari stoje, bezuspešno. 

Oko 60 000 vojnika koalicije SDF, većinski sastavljene od  Kurda i nešto malo arapskih plemena suočiće se sa turskim snagama i njihovim saveznicima, pobunjeničkim grupama iz Sirije. SAD žele da ostanu po strani u ovom konfliktu, što je jasan znak okretanja leđa dojučerašnjem jedinom savezniku na tlu Sirije protiv militana ID.

Bez američke pomoći, Kurdi nemaju šanse da se izbore protiv Turske. Malo je realno i očekivati da će Kurdi pružiti neki ozbiljniji otpor, jer su svesni  da bi to dovelo do ozbljnih žrtava u već unapred izgubljenoj bici. Turska će, sa druge strane gledati da kurdsku populaciju duž granice sa Sirijom raseli, što bi moglo da dovede do velike humanitarne krize.

Turski tenk M60A3 blizu granice sa Sirijom (foto:LiveUMap)

Kako je Ankara najavljivala, na novoosvojenoj teriroriji mogle bi se naseliti izbeglice koje trenutno borave u izbegličkim kampovima u Turskoj. To bi za Tursku bila prilika da se dobrim delom liši raseljenih iz Sirije, kojih ima oko 3 miliona. 

Islamska država mogla bi da iskoristi novonastalu krizu

Glavni profiter novonastale krize mogla bi biti ID koja ima razvijene ćelije istočno od Eufrata. Još od zauzimanja većeg dela Deir ez Zora, SDF ima ozbiljne poteškoće da osigura zauzetu teritoriju. Od osvajanja Bahuza, poslednjeg uporišta ID, zabeležen je veliki broj terorističkih, odnosno gerilskim upada na mnogim lokacijama. Sumnja se da ukupan broj militanata iz ove terorističke organizacije broj oko 18 000 u Iraku i Siriji.

Posebno zabrinjavajuće jeste stanje u kampu al Hol u kojem je smešteno oko 70 000 ljudi. Skoro polovinu od tog broja čine simpatizeri ID. Jedan deo njih, koji se sada nalazi u kampu borio se do poslednjeg pedalja zemlje ove godine u Bahuzu.  Opasnost je posebno porasla nakon pojave audio snimka Al Bagdadija, lidera ID, koji je pozvao svoje sledbenike da nastave borbu za ostvarivanje samoproklamovanog kalifata.

Al Hol kamp u Deir ez Zoru (foto:WP)

Ovaj kamp u kojem vladaju teški uslovi za život čuva prema nekim statistikama svega 400 kurdskih vojnika. Pokretanje turske operacije dodatno će onemogućiti obezbeđivanje ovog kampa unutar kojeg lojalisti ID čekaju priliku da pokrenu pobunu. Iako al Hol geografski gledano ne spada unutar tih turskih 30 km, ovakav scenario je sasvim izvestan, jer će jedan deo njih koji sada čuvaju kamp završiti na frontu.

Zaključak

Očito da bez međunarodne podrške Kurdi nisu u stanju da održe sigurnim ne samo kamp, već i čitavu teritoriju pod njihovom kontrolom. Odlazak američkih, ali i trupa iz evropskih država Kurde će ostaviti ne samo na milost i nemilost Turcima i njenim saveznicima, već i militantima ID, koji će sasvim sigurno vremenom ojačati na tom parčetu teritorije. 

Trenutno stanje u Siriji. Zuta- teritorija Kurda odnosno SDF. Crvena-snage Asada. Plava-pobunjeniče i džihadističke grupe u Idlibu. Zelena-pobunjeničke grupe podržane od Turkse. Siva-Islamska država

Novonastala situacija Kurde bi mogla da prisili da počnu da razmišljaju u pravcu postizanja nekog održivijeg dogovora sa vladom Bašara al Asada i njegovim ključnim saveznikom, Rusijom. San o uspostavljanju sopstvene države ostaće, kao i mnogo puta do sada, samo san. Shodno tome, Kurdi će morati da izađu sa revidiranim predlogom za postizanje nekakvog sponzaruma.

Iako je naposredi nesumnjivo kršenje suvereniteta jedne zemlje, dalji turski upad u Siriju bi mogao na neki način da ide na ruku Asadu. Kontinuirano slabljenje Kurda poslužilo bi mu da lakše izvrši pritisak na njih sa prvenstvenim ciljem predaje teritorije Sirijskoj arapskoj armiji, što bi za uzvrat moglo da im garantuje bezbednost.  

Kategorije:Sirija

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *